Sara Gortan je mlada umjetnica iz Vrsara. Živi od ilustracija što manifestiraju njezinu personu: fantastičan ying-yang dječaštva i mračnjaka. Ilustratorica koja pojede Tima Butona za doručak, dakako, samo uz šalicu dobrog čaja, svijetu se predstavlja izložbom ‘Fruštule’.
27-godišnjakinja s dreadlocksima opsjednuta je čajevima. Živi u ljubičasto-plavoj sobi potkrovlja funky stana čije krivulje potpisuje majka arhitektica, a ispunjavaju ih zvukovi očeve gitare i gomile slika i ilustracija nastalih posljednjih deset godina. U čvrstoj je sentimentalno-romantičnoj vezi sa svojim crtežima i slikama s elementima magije, magijskog realizma i klasične ikonografije straha urešenim paletom svijetlih i toplih boja među koje se ponekad umiješa kava, a ponekad nesanica. Prijatelji ju od milja zovu Sarma koje i nije neki ljubitelj.
Zbog ljubavi prema mačkama upala je u pandže Jamesa Joycea i spanđala se s njegovim poklonicima koji 16. lipnja svake godine slave Bloomsday – dan radnje epohalnog mu Uliksa, one grdosije od romana koja secira život. Upravo na Bloomsdayju ove godine izlaže svoje ‘Fruštule’ – vizualizacije slatkih noćnih mora, šarenih crnohumornih gegova i nekih novih mitoloških bića zbog čega nam nije smjela pobjeći.
Sara, tvoj je stil prepoznatljiv prema zazornoj, začudnoj i nerijetko jezivoj infantilnosti. Kako objašnjavaš kombinaciju dječjih i nevinih motiva s mračnim, nerijetko grotesknim sadržajem?
Sara Gortan: A valjda sam i sama pomalo takva, šarena ali crnohumorna.
Da, od djevočica s palicama, zečeva s noževima, obješenih likova do četverookokih divova i šarenih ptičica. Gdje je pošlo kvragu i kada?
Sara Gortan: Ha, ha, vjerojatno još negdje u vrtićkim danima. Sjećam se da sam već tada imala svoje verzije priča, recimo Crvenkapica je uvijek bila na skejtu i sa crvenom šiltericom.
Zvuči punk. A da radiš covere albuma?
Sara Gortan: Zašto ne, super ideja. Ako načuješ nešto, javi mi.
Prema kojim se principima navodiš u radu?
Sara Gortan: Ovo me pitanje malo frustrira (smijeh). Nema tu baš nekih principa. Kad mi se stvori slika u glavi, jednostavno imam potrebu nacrtati ju i stvoriti mjesta za nove slike koje će doći.
Kako izgleda proces i postupak nastanka jedne klasične ilustracije?
Sara Gortan: Za početak pričekam da sav ‘normalan’ svijet zaspi. Zatim si skuham stvarno puno zelenog čaja s jasminom i dok se čaj hladi impregniram papire kavom. Nakon toga pokušam iz ranije nastalih skica izvući najbolje i prenijeti na papir baš tu atmosferu koju sam zamislila. Ponekad mi to čak i uspije. Najčešće radim akvarel bojicama i markerima, a nekad im dodam akrile, kolaž i svega pomalo. Detalji su mi jako bitni, pa često sama sebe začudim strpljenjem.
Za čime posežeš kao čitatelj i kao umjetnik?
Sara Gortan: Kad krenem nešto raditi, vrijeme jednostavno leti, inspiracija navire sama od sebe i stvara se sve više i više ideja. Često imam interne fore sama sa sobom pa to nacrtam, nekad netko od prijatelja provali kakav biser mudrosti, nekad mi jednostavno klikne dok berem šparuge. Zato svugdje sa sobom nosim bilježnicu. Obično se dešava da radim više stvari paralelno koje su međusobno skroz nepovezane, i stilski i tematski. Ista stvar je i sa čitanjem, jedna knjiga vuče drugu, pa ih obično čitam nekoliko odjednom.
Je li mladoj umjetnici poput tebe s takvim specifičnim stilom teško raditi u malome mjestu poput Vrsara?
Sara Gortan:I jest i nije. Šta se kreativne strane tiče, Vrsar ima svojih prednosti. Tamo je uvijek mirno, lijepo i ugodno. Gradić je bajkovit i inspirativan, sa predivnom prirodom u svako doba godine. S druge strane, jako rijetko se nešto dešava. Baš fali nekakvih događaja gdje bi mladi pokazali svoju kreativnost.
U Vrsaru se godinama održavaju likovne kolonije na kamenolomu i stijeni Montraker, a tamo je živio i stvarao Edo Murtić. Gradić je bajkovit. Zašto misliš da je toliko nabijen motivima i slikama?
Sara Gortan: Nemoj zaboraviti Dušana Džamonju! Vrsar ima svoju dugu umjetničku povijest, i svako malo kad se nešto kopa, osvane neki novi stari mozaik iz rimskog doba i tako. Izgleda da je oduvijek privlačio umjetnike. Bit će da je jednostavno vibra takva.
Baveći se s Joyceovim likom po prvi puta u svom radu, što te vodilo pri ilustriranju i kako bi objasnila svoje postupke?
Sara Gortan: Moj prvi susret sa Joyceom je bio prilično zbunjujuć i šokantan pa nisam bila sigurna kako da uklopim u ilustraciju nekog tako… osebujnog. Kad sam shvatila da postoji njegov “Mačak i vrag”, sve je postalo puno lakše. Definitivno me vodila mačka. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
