Jedino konkretno što je ostalo poslije sinoćnjeg nastupa dugo priželjkivanih momaka iz Jerseya su repovi.
Podijeljeni između rijetko viđene simpatije prema bendu u kojoj je značajan dio ove generacije odzrcalio i povelik komad svojih emocija; najčešće onih koji se tiču sjete, prvih ljubavi i melankolije na uvijek moćne lajtmotive poput ‘starih dana’, generacije koja je u Fallonu prepoznala poetu koji tim motivima jednako prirodno dodaje i adekvatne riffove, koja je u konačnici s velikim očima i u strahu od greške i razočarenja pratila njihovu ‘evoluciju’ od “Sink or Swima” naovamo, e pa podijeljeni između takvih emotivnih ucjena i strastvene privrženosti bendu i koncerta koji su Fallon i ekipa sinoć odsvirali više za sebe nego za publiku kojoj bi makar kurtoazno i iz pristojnosti trebali uzvratiti ljubav – neki će im zapljeskati, a neki opsovati mater.
Da Fallonu polako puca film za status ‘rocknroll spasitelja’ kojeg mu je dodijelila ta ista generacija valjda se i najbolje vidi po recentnoj ploči čija se koncertna promocija odvrtila sinoć u objektivno slabo popunjenom Velikom Pogonu Tvornice Kulture. Već se u hrpetini intervjua koje je ovaj dao netom prije izlaska “Get Hurt” dao naslutiti drastičan zaokret u dosadašnjoj viziji, pa nas se tako iz mjeseca u mjesec hladilo riječima o game-changer ploči i izjavama poput one da je inspiraciju za istu pronašao u Pearl Jamovoj “No Code” koja je, odmah po objavi bila ocijenjena kao ‘statement’ benda koji je postao dovoljno velik da radi što hoće. Pearl Jamu su takve eskapade nerijetko i polazile od ruke, Gaslightu baš i ne.
Kako inače objasniti sinoćnju setlistu koja nije bila najgora na svijetu (iako i ovo upravo progovara subjektivitet iz prvog pasusa) ali koja je, jednom završena, ostavila u ustima okus slabe Cedevite. “Great Expectations” u nekakvoj razvodnjenoj akustičnoj varijanti, od dvadesetipet pjesama čini mi se tek dvije s “American Slang”a i to bez naslovnog i drugog singla, polovica “Handwrittena” koji je već nagovijestio kreativni zaokret benda, skoro pa čitavo novo smeće od ploče i uopće bez imalo takta odrađeni presjek karijere, koji je, pogotovo na njihovu ‘učestalost’ u ovim krajevima uistinu i trebao biti presjek karijere. Osim toga i tonac je stišao vokal valjda zub manje, što je, možda sitničava frustracija međutim nije riječ o Morcheebi ili Nationalu čije ćemo koncertne izvještaje do prve proljetne kiše vidjeti još valjda šest puta.
Sve u svemu, sinoć smo bili i Gayle i Jane i Anna – ostavljeni.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
