Unatoč krizi i recesiji u 2014. je bilo puno kvalitetnih nastupa uz opasku da su gotovo nestali koncerti na velikoj skali posjećenosti čime su klupski prostori postali glavni pokretači koncertne scene. Zagrepčani su primjerice već i zaboravili da na Laništu imaju Arenu tako da kad je riječ o dvoranskim nastupima stvari su se vratile desetak godina unatrag, opet je Dom sportova postao mjerilo. Donosimo vam listu dvadeset najboljih nastupa u protekloj godini koji su kao i na našim dosadašnjim listama najboljih nastupa slučajno poredani i međusobno nemaju zadanu rang listu.
Pixies – 25. 6., INmusic Festival, Jarun, Zagreb
Nakon desetljeća gotovo neprestane turneje Pixies su uživo u ovome trenutku savršeno precizan i što je najvažnije smisleni koncertni stroj. Zatvorili su deveto izdanje zagrebačkog Inmusica na najbolji mogući način. Black Francis bio je u odličnoj formi; pjevao, vrištao i svega par puta zamijeno svog Telecastera akustičnom gitarom. Kako su Pixies u mikrostruktuti svojih pjesama majstori glasno-tiho-glasno talasanja dinamike, tako su i u makro slicu cijelog nastupa prenijeli to ozračje konstantno vodeći tenziju i emocije publike u željenom smjeru. (Stajčić)
Pips Chips & Videoclips – 6. 12, Dom sportova, Zagreb
Ono što su Pipsi priredili zagrebačkoj publici komotno se može, bez imalo uljepšavanja i napuhavanja, nazvati antologijskim koncertom, ne samo ovog konkretnog benda, nego i uopće. Od samoga početka, od prvih taktova “Malene”, kojom su otvorili koncert, nastala je takva sveopća euforija, koja ne samo da nije jenjavala tijekom koncerta, već joj se intenzitet samo pojačavao sa svakom sljedećom i sljedećom stvari, dok sve nije eksplodiralo u ovacijama čak četiri bisa, što se doista rijetko uspijeva doživjeti. (Svilar)
Daikaiju i Threesome – 2. 10., Vintage Industrial Bar, Zagreb
Postoje koncerti na koje vas nitko živ ne može pripremiti. Bio je četvrtak navečer, a Let 3 i Psihomodo Pop svirali su besplatan koncert na Bundeku. U Vintage Industrial Baru skupila se ekipa željna dobrog surf rocka. Čim je na pozornicu izašao srpski Threesome, bilo je jasno da smo dobili više nego smo se nadali. Oni izgledaju normalno, ali su daleko od toga. Bilo je tu rušenja opreme, stalnog zaletavanja i hrvanja s publikom, pentranja po svemu i svačemu, padanja sa posuđenih pojačala. A onda su, goli do pasa i maskirani, izašli Daikaiju. Da bi čovjek popisao svo ludilo koje se događalo, više bi vremena proveo zapisujući nego doživljavajući taj prekrasan kaos oko sebe. Da pričam kako su se spuštali u publiku, zamotavajući posjetitelje u gitarske kablove? Kako su nas u jednom trenutku posjeli na pod kao oko logorske vatre i tako svirali? Kako su snažniji posjetitelji nosili članove benda na ramenima više no što su ovi doticali pod svojim cipelama? Kako su spustili čak i bubanj s pozornice među publiku i tako odsvirali pjesmu? Ili kako su taj isti bubanj polili benzinom, zapalili, i tako odsvirali drugu? (Laić)
Future Islands – 11.10., Močvara, Zagreb
Future Islands predvođeni Herringom, karizmatikom Webberovog tipa, kroz aproksimativnih sat i pol ispričali su svakako najljepšu koncertnu priču 2014. skačući kroz vremeplov starih i novih pjesama nakačenih na Herringovo growlanje koje prosto zahtijeva da se brendira. U ostale detalje zato nećemo ulaziti jer bi svaki novi pokušaj deskripcije limitiranim vokabularom tek uvrijedio i unazadio gig. Ostaje tek žal za većim prostorom iz solidarnosti sa svim onim nesretnicima koji su ostali vani uključujući i tu jednu djevojku koja je ovo morala vidjeti. (Kolega)
Tamara Obrovac Quartet – 4. 12., Gorgona MSU, Zagreb
Uza svu vrlost glazbeničke majstorije i tematsko-svjetonazornog zaleđa na kojem je posađen izraz istrijanski etno jazz izraz Obrovac Quarteta, nastup je, često istovremeno s gromkošću ili pak s paučinastom finoćom kreacije, nasmijavao do suza. Ne vicevima i forama, nego naprosto ekstrovertiranom duhovitošću Obrovac i Levačića, očitovanoj ne samo riječima – premda se Obrovac i izravno obraćala publici u osebujno humornom tonu – nego pogledima, grimasama, gestama, govorom tijela, katkad i na rubu klaunerije. Zabavnost i ozbiljnost se, je li, ne isključuju, a umjetnost, čak i ona najtužnija, uvijek izrasta iz duhovitosti. (Heidl) Dalje>>