Povodom sutrašnjeg koncerta u Jiggy’s Baru, kojim će grupa Punk Data promovirati svoj album prvijenac ‘Did We Land on A Tune?’, u emisiji slušna obmana Radija 808, još u studenom razgovarali smo s dijelom njegovih članova – bubnjarom Robertom Jurišićem i klavijaturistom Tonijem Starešinićem. Momci su svirali u sijaset bendova, tako je klavijaturist Toni Starešinić prošao kroz Mangroove, Chui, Tobogan, Less Than a Minute, Željka at Ease i Headoneast, bubnjar Roberto Jurišić je suosnivač Minimum System Requirements, uz Alessasdarkening, dok je basist Igor Farkaš pored Minimum System Requirements i Mangroove, svirao i s Tannu Tuwa, te u zadnje vrijeme s Diyala Live. Sam bend svira psihodelični funk.
Kako je došlo do izdavanja materijala, već je od snimanja prošlo nekoliko godina?
Toni: Materijal je bio gotov već 2011., ovo su stare snimke, sami smo ga štampali i onda smo krenuli tražiti službenog izdavača, Spona. Što je potrajalo… Razlika je što je izvorni materijal bio samo studijski, sad smo dodali materijale uživo snimljene iz Novog Mesta.
Bend je neko vrijeme bio na stand byju, koliko dugo niste svirali?
Robi: Dvije i pol godine.
A koliko dugo traju setovi po koncertu?
Robi: To je isto relativno, može trajati pola, a može trajati dva i pola.
Ali kod vas isto nema solo-momenta, više je to grupa improvizacija…
Robi: Mi smo u biti – TU; ali, radimo – zajedno! Nema toga da je podijeljeno po ulogama, tog solo-defekta.
Povodom zatvaranja Zagreb Jazz Festivala, još početkom studenog, Chui je nastupio uoči benda Medeski, Martin, Scofield & Wood. Kako se spava nakon tog koncerta?
Toni: Puno bolje nego li uoči koncerta. Mislm, meni su MMW najbolji i najdraži bend zadnjih petnaest godina. Bila je trema, jer su u njima spojeni i najdraži i najopasniji instinkti koje imam kao glazbenik.
Roberto, koji su tvoji bendovi uoči Punk Data? Igor Farkaš, treći član benda, bas-gitarist i ti svirate zajedno već 15 godina. Tijekom vašeg muziciranja ste bili dosta nadahnuti Coltraneom i njegovim beskonačnim improvizacijama, radi čega ste se odvažili na nešto slično i sami.
Robi: Da, Farki i ja sviramo zajedno već preko 15 godina. Bio je to bend Minimum System Requirements i mi smo iz nekog drum ‘n’ bassa krenuli u eksperimentiranje, čisto eskperimentiranje, što možda uživo zvuči kao neko stvaranje atmosfere, ali nije do mene…
Taj tvoj tadašnji zvuk mi je uvijek bio užasno eklektičan.
Robi: Ha, da. Činjenica je da puno radim i puno slušam i sviram, te se dosta toga zahvati i ostane. I često to zvuči kao neka ritam-mašina, iako nikad nisam težio da budem kao netko već da budem svoj. Bitno je u tom pogledu da si svjestan da je to čovjek napravio, ali da zvuči drukčije.
Što se tiče zvuka bubnjeva, kakvu si imao viziju, da bi to trebalo zvučati? Jeste li na taj broken-beat dodali malo eha?
Robi: Da, nije tipično. Magija je u rukama, u prstima. Uvijek to zvuči kao nekakva mašina.
Za razliku od Chui, koji je svoj zvuk hoćeš-naćeš, tražio kroz identifikaciju s Medeski, Martin & Wood, Punk Data s time i nema prevelike veze… Možda više u smjeru JoJoa Mayera, kao psihodelični funk..?
Toni: Mislim da ne, Punk Data je prepsihodeličan bend. Teško je reći da je nekakav rock ili jazz, psihodelija je tu najistaknutija.
Pratiš li stanje na domaćoj sceni psihodelične glazbe, tipa Seven That Spells? Jeste bili na jesenskom koncertu Šumova protiv valova?
Toni: Bio sam, u Galeriji Greta, bilo je super. Bila je hrpa ljudi, tako da sam se jednom nogom morao smrzavati na vratima, ali zvuk je bio super…
U kompoziciji ‘Miles on Mars’ što ste koristili; od opreme?
Toni: Pa, evo kao reference, mogli bi se koristiti češki SF-filmovi, crno-bijeli, s Festivala komunističkog filma koje smo gledali zahvaljujući Trećem programu HRT-a, zatim i Acid Mothers Temple koje sam slušao u KSET-u. Za ovaj lelujavi zvuk smo uglavnom koristili Micro Korg. Hip-hop 3A sound, s pitchem na maksimum, delay s malo noisea.
Tko vam je snimio album?
Toni: Radio ga je Marko Kalčić, koji je prije svirao bas u Svadbas i Ruiz. Sve je snimljeno live. Dalje>>