Muzički bijenale Zagrebu, festival koji se održavao od 18. do 25. travnja, i ove je godine šarolikom ponudom međunarodnih akademskih i vaninstitucionalnih umjetnika u Zagreb donio dašak novatorskih glazbenih praksi.
Produkcija je na mišiće odradila velik posao upravo u trenutku kad su započele seizmičke promjene u Ministarstvu kulture, ministrica gospođa Zlatar su dali ostavku, a dugogodišnji dobri duh Bijenala Berislav Šipuš nadaje se kao njezin zamjenik.
Unatoč svom imidžu periferijske manifestacije, koja već godinama nikako da u Zagreb dovede važnijeg gosta, sistemski kuloari dodatno su uzburkani nakon dodjele sredstava Ureda za kulturu grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Odluka je polučila ujedinjenu akciju klupskih promotora ‘Rock je kultura’, krenule su se potpisivati peticije, a klupska sezona je upogonila koncertnu centrifugu, nizom sjajnih koncerata duž Save, Savske i Martinovke.
Za razliku od uobičajene prakse koja je na Bijenale u pretposljednjim izdanjima dovodila ponajbolje i najzanimljivije predstavnike elektronske glazbe, čime je barem za dio publike opravdana tenzija dolaska eminentnih predstavnika suvremene scene, čitava tâ Noćna scena je netragom nestala. Međutim, u KIC su zato dospjeli mnogi izvođači za neuobičajen instrumentarij koje terminologijom alternative volimo zvati ‘kućni projekti’. Od 11 sati, kroz tjedan su nastupali Dani Bošnjak na flauti i elektronici, Terezija Cukrov na dječjem klaviru, gudački trio PST, te solisti Martin Draušnik, violinist, Kaja Farsky, marimba, te Mihovil Karuza, čelist… U kasno prijepodne petka pravu je senzaciju izazvao nastup riječkog dueta JMZM, poznatih po primijenjenoj kazališnoj i scenskoj glazbi, te onoj eksperimentalno-filmskoj, za kojima se ‘u prikolici’ dokoturao i kontingent riječke publike.
Skladatelji Zoran Medved i Josip Maršić (Regoč, Very Expensive Porno Movie, Dying Sun Ensemble) već su i generacijski sudionici scene elektronske glazbe koja je kroz više desetljeća evoluirala s klupskih decibela na računalne algoritme, iako su uloge podijeljene na digitalne (Medved) i analogne (Maršić) izvore zvuka. Surađuju od 1993. godine na predstavi “Pir malograđana” Bertolta Brechta, produkcije u riječkom HKD Teatru, a na svojoj bandcamp stranici postavili su čak 13 albuma kao rezultat dosadašnjeg rada.
Nastup se vinuo silovitim dronom generiranom iz računala i razglasne kutije, brzo uspostavljajući puls u sinusoidi od nekih 110 bpm-a, komplimentiran transom dinamički pomaknutih triola u binarnoj mjeri na citri lupkanoj metlicama, koji se gradira sljedeći logiku dominantnog šuma i prelazi u šesnaestinke s četvrtinkama uz dodavanje tekstura s crash-činele i elektronskih klavijatura. Kroz oko 40 minuta nastupa, prolazimo kroz tri etape generiranja buke, tišine i šumova, pojačanim naposljetku i uzorkom intervjua s maestrom Jakovom Gotovcem o budućnosti elektronske glazbe. Na kraju nastupa, sljedi onaj pljesak koji je zid zvuka za sebe i na kojem izvođačima obično nije jasno tko tu koga i zašto, ali i to je Bijenale. Veselje za velike, a mlade.