Bend The Striggles iz Graza održao je promotivni koncert u Beču povodom promocije petog albuma ‘Bilb’ kojeg će kroz ovu jesen promovirati po Austriji.
Tavoreći u ghettu austrijskog njemačkog, The Striggles se bore osloboditi svoje instrumente, kao nekakvi ‘gitarijatori’. Iako, u tome im odmaže njihov obješenjački smisao za humor. A fanovi ih vole jer su, jednostavno, ‘loši, ali na dobar način’.
Zvukom, The Striggles su dotakli rane osamdesete – žanrovski, to je heavy-art-rock, stilski kolut natrag – iako djeluju od 2007. godine kad su objavili demo.
Četvorka su: Plass na basu i saksofonu frontmen je koji osvaja šarmom koji su kod nas scenski utjelovili Mario Barišin (ex Trobecove krušne peći) i Zlatko Burić-Kićo, ali s frizurom kao njemački pjevač Limahl. Bubnjevi iz Kajkutove ruke, masivni su i opori poput viceva kamiondžije. Robert (ex Fetish 69) i Krienzer sviraju ječeće gitare nabrijane u donjem registru, olfo preko volje.
Ima tu ponešto od art-punka engleskih Blurt, nešto od The Stranglers, a njihova panreferencijalnost asocira na slijepu ulicu u kojoj je alternativna scena; spoznaja spram koje imaju samo salve smijeha. Ima tu podosta sličnosti s domaćom scenom, a primijetiti ćemo da su Brujači, koji su i vibracijski i generacijski i stilski vrlo bliski bendu održali koncert u Vinylu čak na isti dan.
Koncert od svojih sat vremena s dodatkom jednog malog velikog benda prošao je pod paskom i pljeskom: ‘rodbine i prijatelja’, da posudimo sintagmu od slavne poljske pjesnikinje, iako se u klub nismo sklonili isključivo zbog kiše. Bizarno i sarkastično iskustvo, čak i za nevježe u njemačkom svakako je osvježilo vizuru velegrada razbacanog u svojoj neodlučnosti.