Povodom premijerne projekcije dokumentarnog filma ‘Orkestar’ u metropoli tijekom Zagreb Film Festivala, Pjer Žalica, redatelj ovog velikog projekta na kojem je radio pet godina, bio je zadovoljan interesom publike, a također je bio i raspoložen za intervju.
Do sada ste preko filmskih festivala obišli čitavu planetu, koje bi ste posebno izdvojili i naravno koji vam je festival baš posebno drag?
Pjer Žalica: Festivali su odlični za kontakte i posao, ukoliko imaš dogovorene sastanke i znaš što radiš. Nije veliki broj takvih festivala koji su u tom smislu korisni. Drugi festivali su od lokalnog značaja zbog toga što obogaćuju kulturni život te zajednice. Kada imaš film to je kao najbolja turistička agencija, gotovo svaki film može dosta putovati i u jednom periodu to je jako zabavno. Poslovna strana se ne može izbjeći. Najbliži mi je naravno onaj u Sarajevu jer bez obzira što nisam izravno u organizaciji ne mogu se opustiti jer sam domaćin. Najvažniji festival je Cannes Film Festival, težina tog festivala je kada bi ih vagali bila Cannes na jednu stranu a svih ostali zajedno na drugu.
Idem na festivale koji su mi dragi, jer su tu ljudi koji su mi dragi ili ako imam neki poslovni razlog. U protivnom prilično izbjegavam festivale jer mi ih je dosta. Ima već 18 godina kako se krećem po njima. Tko voli putovati i susretati nove ljude, tko se voli folirati s fimadžijama? Pa se svi tako međusobno hvale kako su gledali tvoj film, a zapravo nitko ne gleda tuđe filmove već svak’ gura samo svoj… Ta strast za festivalima me nekako već prošla.
Festival s kojim sam najjače emotivno vezan je Locarno film festival, tamo sam s prvim igranim filmom (Gori Vatra, 2003.) dobio četiri-pet nagrada i veliku pažnju medija i publike, bio sam tamo s mojom ekipom, doživio taj prvi veliki pljesak.
Čak niti američki filmski festivali nemaju tu važnost, koje američke festivale bi ste istaknuli?
Pjer Žalica: Europljani više njeguju i vole festivale. Američki festivali su potpuno druga priča, oni su uobičajeno manji od europskih. Amerikanci ne rade filmove za festivale i zato mislim da su istinski autori jer rade filmove za gledatelje. Meni najdraži festival na američkom kontinentu je u Torontu. I Sundance, i Tribeca su divni festivali, stvarno ih ima dosta… Tu dolazi jedna sofisticiranija publika, širih interesa koja traži filmove koje ne može vidjeti u američkim kinima kao što su danski, kineski ili balkanski filmovi na primjer. Amerikanci općenito, dosta se teško odlučuju gledati film koji nije na engleskom jeziku. Doduše, u Americi još dobro prolaze filmovi na španjolskom jer veliki dio populacije govori taj jezik.
Amerikanci imaju taj luksuz da imaju veliku produkciju i da rade filmove na engleskom jeziku, te imaju jedan ogroman auditorij. Spielberg nije bio niti na jednom festivalu, to je upravo njegova rečenica da ne radi filmove za festival već za publiku. Niti Woody Alen nije nikada obilazio festivale, prvi na kojem je bio je bio na Veneciji prije nekoliko godina. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
