Balet ‘Alisa’ u HNK – kad Bijeli zec skrene pažnju na sebe…

Neuhvatljivi bijeli zec u još jednoj verziji fantazije koja ne prestaje izazivati već 150 godina utrčao je i u balet HNK pod ravnanjem Svebora Svečaka i ostvario uzbudljivu i svježu priču suvremenog baleta za najširu publiku.

'Alisa' u HNK-u (Foto: Ines Novković)

Bilo je pitanje vremena kada će se dogoditi spoj priče o Alisi sa suvremenim baletnim doživljajem, i dogodilo se u okviru škotske nacionalne kuće 2011. godine. Svega tri godine nakon praizvedbe balet američkog živućeg skladatelja Roberta Morana i ravnatelja Škotskog baleta Ashley Pagea, koji s Royal Baletom dijeli preko dvadeset godina radnog vremena osvanuo je i na pozornici zagrebačke nacionalne kuće. Ta lijepa, komercijalno potentna suradnja dogodila se ovog lipnja, gotovo pa u čast djevojčicama i njihovom školskom uspjehu. Vidljive su ambicije ove predstave postati blagdanski hit i zamjena za tradicionalno iniciranje mladih u svijet kazališne čarolije kroz Orašara.

Od kada je napisana „Alisa u zemlji čuda“ i njen nastavak „Alisa iza zrcala“, čovječanstvu se više-manje dogodilo sve što generacijski možemo pojmiti: od žarulje, preko nafte i modernog ratovanja do nuklearnih katastrofa. Alisa je nastala i prije sinteze MDAM-a, i prije Hoffmanovih otkrića i puno prije revolucije „Djece cvijeća”, bila je sredina 19. stoljeća kada je napisana, a Alisa i dalje je fascinira kako djecu tako i odrasle, te je kroz 150 godina postala jedna od ključnih heroina, neizostavni ženski literarni obrazac.

'Alisa' u HNK-u (Foto: Ines Novković)

Balet „Alisa“ kroz desetak slika iz obje dječje priče prati temeljni odnos para, Alise i Charlesa koji simbolično putuje od odnosa autora i glavnog lika njegova djela, do živih inspiracija u obitlejskim vezama i odnosima. Lewis Caroll pseudonim je autora Alise, Charlesa Lutwidg Dodgsona koji je 47 godina bio profesor matematike i koji se bavio pisanjem i fotografijom. Dvostruko je veći broj slika iz prvog djela o Alisi oživljeno baletom nego iz drugog što govori u korist popularnosti ranijih pustolovina djevojčice u plavoj haljinici. Može razlog tome biti podilaženje publici, ili pak neki osobni razlozi autora adaptacije ovog djela. Glazba Roberta Morana u prvi plan stavlja udaraljke u čijem je instrumentariju gran cassa bubanj, dvije marime, glockenspiel, Yamaha klavijature i još čitav niz bubnjeva, zvona i zviždaljki. U velikoj mjeri ovi instrumenti zaduženi su za fantastičnu atmosferu i mnogobrojna iznenađenja u obliku naglih i glasnih zvukova koji i najsnenije gledatelje pravovremeno upozoravaju na to da prisustvuju Alisinom snu.

Solisti u večeri, posljednje od ukpno šest izvedbi Alise, ujedno završne predstave baletne sezone 2013./2014. bili su Tamás Darai kao Charles i plamenokosa Natalia Horsnell kao Alisa. Možda je za kriviti pretjeranu fokusiranost muškog prvaka u bijelom baletu na partnericu, možda kostim koji nije dovljno naglasio generacijsku razliku između stvaraoca i njegove fantzije, no u svim zajedničkim susretima pisca i Alise (ujaka i nećakinje) nikada nije bilo ostvareno međusobno izgaranje od emotivne bliskosti. Cjelokupan dojam ljubavne priče možda je na sebe skrenuo Bijeli Zec. Osim što je bio najživahniji, često reflektorom neuhvatljiv lik, nekoliko je puta sa solističkim parom plesao trio u kojem je ponovo djelovao iz sjene pa slučajem ili namjerom majstora rasvjete remetio sklad snova mladog para.

Kratkotrajne i eksplicitne pas de deux neprestano su zamijenjivali klasičnije i nevinije obrađeni pas de trois s izvanrednim solistima u ulogama Gusjenice i Bijelog Zeca. Dalje>>

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X