O trenutno bremenitoj životnoj i profesionalnoj ulozi govorili su Tamara Obrovac, Željka Veverec, Mirela Priselac Remi, Toni Starešinić, Max Juričić i Igor Pavlica.
„Od ožujka do danas zbog koronavirusa otkazano mi je oko 20 koncerata od kojih je većina trebala biti sa Rundekom i Ekipom, u Hrvatskoj i izvan nje. Koncertne svirke su moj jedini izvor zarade“, izjavljuje Igor Pavlica, naš ugledni trubač, glazbenik s nebrojenim suradnjama iza sebe, kojeg bi samo u ovom trenutku, da je situacija normalna, na pozornici slušali i gledali u društvu spomenutog Darka Rundeka, kao i grupa Kawasaki 3P, Šumski, Moskau i Cul-De-Sac (i neka mi ne zamjeri ako sam još nekog propustio spomenuti). No, situacija je daleko od normalne. Ona je dramatična. Jasno je to bilo i iz prvog dijela ovog feljtona u kojem je bilo riječi o dvostrukim mjerilima Stožera kad su u pitanju svadbe naspram koncerata. Dramatična je i po mišljenju čelnih ljudi strukovnih glazbenik udruga, kao što se to vidi i iz peticije „Pustite glazbu da svira, a nas da radimo!“ upućene predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću, koju su pokrenule udruge poduzeća kreativne industrije, koje uključuju umjetnike, organizatore koncerata i festivala, produkcijske tvrtke, glazbene menadžere te ostale djelatnike iz glazbene industrije – industrije koja je prva osjetila posljedice epidemije virusa covid-19 te joj do današnjeg dana nije omogućen „novonormalan” rad.
U trećem nastavku feljtona „Biti glazbenik u covid-19 okolnostima“ u fokusu su upravo naši eminentni i cijenjeni glazbenici s dugogodišnjim karijerama, koji u potpunosti žive od glazbe i kojima je ovom pandemijom ukinuto ustavnom zagarantirano pravo na rad.
„Tijekom proljeća trebali smo imati dosta važnih internacionalnih nastupa, par koncerta u Latviji, zatim Argentina u Buenos Airesu, Santiago de Chile, Gdanjsk u Poljskoj, a i nešto domaćih od kojih bih izdvojila Dubrovnik Jazz Outbreak i Legend Jazz Fest u Istri“, navodi tako naša cijenjena pjevačica Tamara Obrovac nabrajajući novonastalu štetu i dodaje: „Još je neizvijesno održavanje nekoliko jesenskih koncerata u susjedstvu, Slovenija, BiH i Austrija, a posebno mi je žao ukoliko se u listopadu ne bude održao koncert na jazz festivalu u Casa da Musica u Portu u Portugalu, u jednoj od najprestižnijih i najljepših europskih koncertnih dvorana, taj nastup potvrdili smo neposredno pred lockdown, a u ovom trenutku je sve još uvijek neizvjesno. Napominjem samo da se na realizaciji svih tih koncerata dugo radi, obično od prvih pregovora do realizacije nekog značajnijeg internacionalnog koncerta prođe i do dvije godine, što ukazuje na to da će posljedice za koncertnu aktivnost biti puno dugoročnije, jer je tijekom ove godine trebalo dogovarati koncerte za 2021. i 2022. godinu.“
Tamara, koja do kraja godine planira izdanje CD-a Transhistria Ensemblea i Jazz orkestra HRT-a za Aquarius Records i koja je u segmetu skladanja glazbe za kazalište, čime se također intenzivno bavi, uspjela koncem lipnja dovršiti predstavu u INK Pula, “Sliparija” autora Milana Rakovca u režiji Matije Debeljuha navodi: „Srećom sam na početku godine neposredno prije početka epidemije održala nekoliko koncerata sa novim hrvatsko-talijanskim TransAdriatic Quartetom i materijalom sa posljednjeg CD-a “Trans Adriaticum” koji je izašao prošle godine. Tako da od veljače pa do koncerta u MSU-u u Zagrebu 4. srpnja s Quartetom s Matijom Dedićem nisam imala ni jedan koncert, a to je zbilja duga pauza… Na tom se koncertu u MSU baš pokazalo da nam svima jako fali svirka uživo, nama na sceni, a i publici. Emocije su prštale na sve strane.“
Željka Veverec i Toni Starešinić, glazbeni par koji nas je naviknuo na izuzetnu produktivnost proteklih godina s nizom odličnih suradnji u sastavima Chui i Mangroove, također navode brojne koncerte koji su im propali ove godine s matičnim bendovima. Uz sve, Toniju su propali i dogovoreni koncerti s Josipom Lisac i Edom Maajkom, dok je Željka imala planirano i četiri koncerta sa svojim novim projektom Je Veux kojeg predstavlja kroz iznimno uspješne singlove.
„Ljetno kino, kao što i samo ime govori, je bend koji preko pola svojih nastupa odradi ljeti. Kakva je situacija ovog ljeta, od već dogovorenih 20 koncerata možda se dogode dva“, izjavio je Max Juričić, još jedna ikona naše scene, gotovo neposredno prije nego li su otkazana i ta dva koncerta, što ga je navelo da rezignirano na svom Facebook profilu napiše: „Prema propisima/preporukama koje su skrojene za zatvorene prostore nemoguće je organizirati bilo što na otvorenome gdje ljudi slobodno cirkuliraju. Ljetno kino odlazi na prisilni odmor, tko nas traži mi smo na plaži!“
„Nisam sigurna koliki bi bio ukupni broj, ali recimo da smo kao Elemental u periodu 3., 4. i 5. mjeseca tjednom imali barem jedan koncert diljem regije. Tijekom ljeta koncerata je bilo znatno više, barem dva-tri tjedno. Osim koncerata, s obzirom da smo nedavno objavili novi album ”Ilica”, imali bismo i promotivna događanja koja bi ponegdje uključivala i nastup, a ponegdje samo druženja sa slušateljima. To je sve otkazano, tj. zbog raznih zabrana okupljanja nije se moglo ni odigrati. Ja osobno, s vremena na vrijeme, ponegdje i vrtim muziku u ulozi DJ-ice, što je također zbog korone smaknuto s popisa aktivnosti. S obzirom da mi je u lipnju objavljena i prva zbirka poezije, nisam je imala prilike promovirati u obimu u kojem sam zamislila, također zbog zabrane okupljanja i straha ljudi da se ne zaraze virusom“, pojašnjava Mirela Priselac Remi svoju, kao i situaciju koja je zatekla grupu Elemental kojoj je otkazan i nastup u njemačkom Ulmu što je trebao biti prvi koncert grupe izvan granica bivše Jugoslavije, a kojim se nadala otvoriti europsko tržište. „Tijekom proljeća trebala sam ući u studio i započeti na snimanju i sviranju svog solo albuma, no s obzirom na potres i pandemiju, to sam odgodila za jesen. Ovisno o situaciji, morat ću ga pomaknuti na neke bolje dane. Ono što još uvijek nisam otkazala jest snimanje albuma s bendom Jato koje bi također trebalo krenuti na jesen“, izjavljuje Remi.
Kako bi se shvatila dubina problema sudbine naših glazbenika treba imati na umu da je u pravnom i ekonomskom smislu njihova egzistencija na Brdovitom Balkanu puno skučenija nego na Zapadu. U Hrvatskoj na primjer kao glazbenik profesionalac ne možete dobiti kredit niti u jednoj banci. To dovoljno govori kao činjenica za sve one koji misle da se eventualno može iskopirati američka i britanska praksa u kojima je omogućeno glazbenicima uzimanje zajma od banaka, čime se tamo pokušava prebroditi ova kriza. Dakle, puno veća nepravda je na praksi već dugi niz godina čime su, daleko od pomišljanja većine na neki luksuz i glamur koji se obično veže uz njihovo zanimanje, glazbenici de facto u situaciji građana drugog reda neovisno o svojim (uobičajenim) primanjima. To dovoljno govori i o poimanju važnosti kulture i ljudi u njoj koja se, ruku na srce, u ovim krajevima nije maknula dalje od percepcije cvrčka iz Ezopove basne „Cvrčak i mrav“.
Igor Pavlica to objašnjava sljedećim riječima: „Kriza je naglasila mnoge manjkavosti u čitavom sustavu statusa slobodnih umjetnika kao i pružanju potpore umjetnicima a posebno muzičarima, odnosno izvedbenim umjetnicima. Oni su najugroženija skupina, prvima su bili otkazani koncerti ili izvedbe, a izgledno je da će zadnji opet početi s koncertima. Čini mi se da čitavom našem društvu manjka svijest o tome koliko je živa, suvremena kultura važna. Čitajući o potporama u Njemačkoj ili Velikoj Britaniji odnosno o njihovim mehanizmima zaštite umjetnika, osjećam da je stvarati na Balkanu velika ‘geografska’ nepravda. Vjerujem da bi temeljni dohodak za samostalne umjetnike bio put ka rješenju no za to, kao iza sve sistemske promjene, treba volja, vrijeme, znanje i upornost.“
No i pored toga strukovna udruženja i ministarstvo kulture su ‘uskočili’ s jednokratnom pomoći ugroženim glazbenicima.
„Uvijek može bolje, ali mislim da ne treba biti preoštar sa kritikama, jer u ovoj situaciji bez presedana u kojoj smo se svi nenadano našli, zasigurno nikom nije bilo jednostavno donositi brze, smislene i izvedive odluke. Stoga mislim da su u ovoj nezavidnoj situaciji sve nadležne institucije reagirale vrlo pristojno i imale dosta brzu i konkretnu reakciju, kako stručne službe tako i profesionalne udruge i Ministarstvo kulture koje je u jako brzom roku reagiralo, objavilo vrlo jednostavan natječaj za potporu (na koji sam se i prijavila) i koju je potom vrlo brzo i isplatilo. Vjerujem da je to svima dobro došlo, pogotovo izvođačima manje komercijalnih žanrova koji žive najvećim dijelom od koncerata. Koliko znam profesionalne udruge glazbenika su se fokusirale i na pomoć i onim glazbenicima koji nisu formalno obuhvaćeni nekim profesionalnim statusom što je dobro. Možda se iz toga izrodi i neki novi institucionalni način za reguliranje njihovog statusa.“, odgovorila je Tamara Obrovac na pitanje koliko je zadovoljna s pomoći nadležnih institucija.
O tome je Mirela Priselac rekla sljedeće: „Mislim da je država pokazala dobru volju da pomogne, ali je to učinjeno vrlo sporo i konfuzno. Dobro je što postoji, unutar sustava, nekolicina pojedinaca i udruga koje su promptno reagirale i ‘ugasile’ prve požare. Međutim, ono što je problematično jest da ne postoji dugoročna vizija i ideja za budućnost, i na koji način doskočiti ako se ispostavi da se nemogućnost djelovanja produlji i na jesen izimu. Tu govorim prvenstveno o ministarstvu kulture, koje tek treba dobiti novu garnituru zaposlenika i ministricu ili ministra, koji tek nakon svih kadrovskih križaljki trebaju izložiti svoj plan pomoći za umjetnike.“
Jesu li pesimisti ili optimisti u cijeloj ovoj situaciji, Željka Veverec izjavljuje: „Ja sam po prirodi rekla bih blagi pesimist ili realist.U ovoj situaciji nekako ne mogu baš vjerovati da će biti tako crno, možda je to i neki obrambeni mehanizam, ali recimo to ovako,stvari neće biti iste, ali iznaći ćemo način da radimo glazbu i stvaramo i platimo račune. Nadam se“, a Toni Starešinić se nadovezuje: „Iskreno ne znam uopće što bi mislio, obično nakon velikih tragedija dolazi do napretka društva u cjelini. Mislim da se do sad i nije desila toliko velika tragedija da bi potaknula ljude na promjenu životnih vrijednosti na bolje, jesen nam se servira kao mračna epoha, ali mislim da nitko ne zna što nam zapravo stiže. Sad se vlast bori za turiste pa se balansira testovima, sve samo da ne uđemo u crvenu zonu, a onda će kao na jesen sve to isplivati na površinu, ali vidimo da se spoznaje o virusu mijenjaju iz mjeseca u mjesec tako da nema smisla ništa previše predviđati. Ali da, koncerata teško da će biti u unutrašnjim prostorima do sljedećeg ljeta, to mi se čini najvjerovatnija opcija.“
„Olakotna okolnost ove ne baš lake situacije je da se više ne zamaramo velikim planovima. Moje optimistično predviđanje je da slijedeće godine neće biti bitno bolje kako za većinu, tako i za glazbenike“, tvrdi Max Juričić, dok Igor Pavica vidi rješenje u nekim novim oblicima nastupa: „Budućnost je u ovom trenutku neizvjesna. Očito je da su načini na koje se do sada sviralo više nisu mogući. Pretpostavljam da ćemo se morati okrenuti manjim, intimnijim svirkama, nekomercijalnog predznaka. To će svakako utjecati na životni standard, a koji ni prije nije bio visok. Ipak, takav pristup bi mogao donijeti neki novi pozitivan vjetar u stvaranju muzike, bez konuzementskih pravila koja su zasigurno sputavali kreativnost. To je moj optimistički element u čitavoj korona priči.“
Svi umjetnici s kojima je vođen razgovor slažu se u jednom, a to je da snimanja, što albuma, što pjesama, i stvaranje s tehničke strane nisu toliko ugrožena, ali da bez izvedbe uživo, stvari donekle gube smisao.
Pavlica je to sažeo: „Vrijeme karantene dokazalo je da rješenje nije u online koncertima. Ljudima je nakon dva tjedna bilo dosta buljenja u ekrane. Nedostaje susret uživo, neposredni feedback, kontakt… Kako bilo, kako bi rekli The Stranglers očito je da something better change! Nadajmo se na bolje.“
Možda se to nekome neće učiniti čudnim, no autor ovih redaka iz svoje dugogodišnje prakse razgovora s brojnim glazbenicima nikad nije postavio jedno pitanje, a to je: „Postoji li plan b?“ To pitanje bio je onaj prag pristojnosti kojeg sam smatrao neumjesnim postavljati ikome tko je osjetio poriv umjetničkog izražavanja, jer je to dio njegove ili njezine persone, ujedno nedjeljiv od iste. Ni onima kojima je i samima jasno da od toga ne mogu živjeti, a pogotovo onima koji su došli do nivoa kušati taj kruh sa sedam kora. No upravo zbog nevjerojatnih vremena u kojima smo se zatekli usudio sam se postaviti to pitanje upravo onim najboljima i možda upravo odgovori na njega na samom kraju daju najbolju sliku emotivne i mentalne čvrstoće i izvrsnosti ovih ljudi čiji rad služi na ponos svih i koji poput njihovih brojnih kolega ne bi smjeli biti marginalizirani u ovoj krizi.
Postoji li u vašem profesionalnom životu ‘plan B’?
Tamara Obrovac: Nikad nije postojao, pa ga nema ni sada.
Željka Veverec: Hm, plan B… Ne.
Toni Starešinić: Od plana B smo odustali još prije pet godina kad je Željka (Veverec) otišla sa radija, a ja od sezonskog obiteljskog turizma.
Max Juričić: Tko je dugo profi u jednom zanimanju, teško da ima ‘plan B’. Ako do kraja zapne, svirka na ulici je opcija.
Mirela Priselac Remi: Muzika i muziciranje moj je primarni izvor prihoda i ono čemu se posvećujem u najvećoj mjeri.
Igor Pavlica: Osobno, sviranje je moj izvor veselja i radosti, te ću, vjerujem, naći način da nastavim svoj put. Osim toga, profesionalni sam svirač i nemam plana B. K tomu, obzirom na moju dob uskoro me čeka umirovljenički status kojeg ću, dakako, odraditi svirajući.
Saznajte više:
Kako biti publika u covid-19 okolnostima
Biti glazbenik u covid-19 okolnostima (4. dio) – aktivni u stanju sveopćeg mirovanja
Biti glazbenik u Covid-19 okolnostima (2. dio) – Što kaže struka
Biti glazbenik u Covid-19 okolnostima (1. dio) – u kolu i vlakiću sa stožerom
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
