Larcenetovi stripovi su tradicionalno prepuni ljudskih emocija, neovisno o žanru i temi koju pripovijeda, te nam pružaju briljantan uvid u ljudsku psihologiju. ‘Blast’ je prema riječima samog autora njegovo životno djelo.
Premda se hrvatska publika imala priliku imala upoznati sa djelom Manu Larceneta za sada (Fibra planira u skoroj budućnosti objaviti i „Retour alla terre“ i „Le cosmonautes du futur“) samo preko „Svagdanje borbe“ i njenog nastavka „Neprocjenjive stvari“, u nas objavljeni kao diptih u jednom strip albumu, to je bilo i više nego dovoljno da shvatimo kako se pred našim očima stvara povijest, a Manu Larcenet postaje jedan od predvodnika novog svjetskog strip poretka. „Svagdanja borba“, topla je i dirljiva priča o pložaju čovjeka u suvremenoj Francuskoj i njegovom pokušaju očuvanja vlastita dostojanstva i izražavanja vlastita identiteta u odnosu sa drugim ljudima i prema svojemu radu, a u kontekstu svakodnevnih političkih previranja, rasnih odnosa u multietničkoj državi i loših životnih uvjeta posebno za pripadnike radničke klase iz koje potječe glavni junak. Nakon što je sa „Svagdanjom borbom“ porušio desetljećima ustaljene kanone da francuski strip mora biti ili avanturistički ili smiješan, Larcenet je ovim djelom koje na prvi pogled podsjeća na klasične francuske egzistencijalne drame, ali lišene nepotrebne filozofske prtljage, stvorio jedan sasvim novi univerzum i kreirao vjerovatno najbolji strip barem u zadnih 20 godina.
Nakon ovakvog prethodnika, nije ni čudo što je među stripoljupcima vladala prava euforija iščekivanja „Blasta“. Larcenetovi stripovi su tradicionalno prepuni ljudskih emocija, neovisno o žanru i temi koju pripovijeda, te nam pružaju briljantan uvid u ljudsku psihologiju. U „Blastu“, koji je na prvi pogled dijametralno suprotan strip od „Svagdanje borbe“, Manu se koristi gotovo identičnim psihoanalitičkim pristupom, dekonstruirajući karakter glavnog lika točno pred našim očima. Slično kao i u „Svagdanjoj borbi“, Larcenet i u „Blastu“, koristeći se specifičanom vizualnom i pripovjednom naracijom, skreće poprilično ulijevo, nudeći nam gotovo pa lijevo angažirane manifeste. No, on to ne radi surovo ni vulgarno, on nam ne nameće ništa, dapače, pušta nas da sami shvatimo kako danas stvari u svijetu stoje.
No, osim te, hm, ajmo reći lijeve angažiranosti i fascinatnog poznavanja čovjekovog karaktera, Larcenet iz korijena mijenja stil. Sa tehničke strane ova dva djela kao da nisu nastala iz uma i ruke istoga autora. Od samog formata „Blasta“ koji više podsjeća na američke stripove, do potpunog negiranja strukture klasičnog francuskog stripa. U „Blastu“ nećemo naići na pregledne table od četiri pasice u kojoj su događaji poredani kronološki, glavnina pripovijedanja nije u trećem licu, a likovi (ili u ovom slučaju jedan lik) obraćaju se ponajprije sebi i čitatelju, a ne isključivo jedni drugima. Flashbackovi i flashforwardi su aduti Larcenetova pripovijedanja, a montaža i način kadriranja su toliko neobični i inovativni, da vjerovatno još nisu viđeni u svijetu stripa. Sivi, turobni akvarel koji natapa crtež pruža sliku distopijske urbane atmosfere koja u kombinaciji sa prikazima okrutne prirode postiže savršeno otjelovljenje Polzinog unutarnjeg očaja i osjećaja bespomoćnosti.
Poput Spielberga koji je u svojoj crno-bijeloj „Schindlerovoj listi“ uzeo boju samo u dva trenutka (djevojčica u crvenom kaputiću) da slikovito pokaže vrhunac ljudskog zla, Larcenet se koristi bljeskovima kolora samo onda kad Polza proživljava blast. To je doslovno eksplozija boja i podsvjesnih ikona u obliku dječjih crteža koji su sučeljeni općim sivilom. Autorska evolucija Manu Larceneta (kad usporedimo „Svagdanju borbu“ i „Blast“) neodoljivo me podsjeća na kreativnu evoluciju švedskog redatelja Lukasa Moodyssona. Taj je Šveđanin početkom ovog desetljeća filmski svijet osvojio sa „Fucking Amal: Show Me The Love“ i „Zajedno“, dva prekrasna filma koji slave dobrotu, plemenitost i život, da bi onda napravio kontroverzni „Ljilja Forever“, destruktivnu, tjeskobnu i mračnu priču o sudbinama tisuća mladih djevojaka žrtava traffickinga. Pokazao nam je dva totalno opozitna pola ljudske prirode, stvorio je dva totalno različita svijeta i upoznao nas sa totalno različitim ljudskim psihama, a da ni u jednom trenutku nije pao na ispitu kvalitete umjetničkog djela. Baš kao i Manu.
Zamišljena kao priča satkana od 5 dijelova (Fibra bi do kraja godine trebala objaviti i drugi dio), “Blast” je prema riječima samog autora njegov životni masterpiece.
Ocjena: 10/10
Cijena: 150 kuna
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
