Ponudila je prošla godina sasvim solidan opus kvalitetne glazbe i filmova, a što je bilo vrijedno listanja, gledanja & čitanja na polju devete umjetnosti, u svojoj listi 10 najboljih analizirao je Saša Čobanov.
10. Corto Maltese: Mladost – Hugo Pratt (Bookglobe)
Čuo se zvižduk. Zvižduk koji su mnogi čekali. Čekali godinama. Zvižduk koji je značio kraj patnji, smrti, krvi, užasa. Zvižduk koji je značio kraj rata. I onda pucanj.
‘’Ja nisam potpisao primirje! Mene nitko nije pitao za mišljenje’’ . Tako je zborio Rasputin, valjda sekundu nakon što je ubio japanskog časnika kad je već bilo potpisano primirje u Rusko-Japanskom ratu 1905. u Mandžuriji. ‘’Baš me briga za vražji zvižduk! Ionako nisam dobrovoljno pošao u ovaj rat’’. Tako je govorio Rasputin, jedini pravi anarhist u cjelokupnoj povijesti devete umjetnosti. Jedini lik koji si je mogao dopustiti baš sve… što god mu se prohtije. Vjerojatno najposebniji lik u cjelokupnoj povijesti devete umjetnosti. Rasputin je bio gad, Rasputin je bio smeće, Rasputina bi najradije zatukli do smrti. Hm, možda mi i bi, no ne i Corto. I to ne samo zato jer je Rasputin ubio poručnika Sakaija. Nikako ne samo zato. Jebiga, mi nismo Corto.
9. Vučine: Nasljednik – Sonja Gašperov (2×2)
Ruku na srce, ovo je bila njena godina. Što jest, jest. I iz paštete je počela izlaziti. Ali zasluženo. Za razliku od mnogih čije prisustvo posve zagadi tu konzervu, sendvič s paštetom iz koje iskače Sonja Gašperov svakako želim jesti. Jer je ta pašteta delicija, poslastica prava. Delikatesa koja će se, kako stvari stoje, i na francuskim stolovima uskoro služiti i koštat će ko Svetog Petra kajgana. Ova krasna djevojka, koju imam čast i zadovoljstvo i osobno poznavati, ove je godine dokazala da je udružena kombinacija nesvakidašnjeg talenta i udarničkog rada na tragu Alije Sirotanovića recept za uspjeh koji ne može izostati čak ni u ovom ćumezu od države u kojoj živimo. Njena potraga za lijepom smrću, smrću koje se ne bojimo, savršenom smrću, brzom, bezbolnom, nevinom i nesvjesnom, vjerojatno je najbolja stvar koja se domaćem stripu mogla dogoditi još od Petrušina Papka. Sonjecko, dok budeš dijelila studio sa Trondheimom i Larcenetom, daj sjeti se katkad i nas tu. Pliz!
8. Cvjećarnica u Kući cveća – Lazar Džamić (Jesenski-Turk)
Bez obzira što je za lice Alana Forda kao model poslužio britanski glumac Peter O’ Toole, remek djelo Magnusa i Bunkera nikad nije preveden na taj jezik. Hm, dobro. No, da u pitanju nije samo svojevrsna anglosaksonska anomalija, govori i sljedeće: gdje je god, u bilo kojem zakutku ove planete, prijevod Alana Forda bio iskušan, trajao bi maksimalno nekoliko izdanja, nedovoljno da se registrira na bilo kojem masovnijem društvenom radaru, uključujući i ozbiljne ljubitelje stripa. Nigdje osim u Jugoslaviji. Ok, u svojoj matičnoj zemlji Italiji Alan Ford jest dosegao zavidnu popularnost, ali ni tamo ni na koji način nije utkan u kulturno tkivo društva kao što je kod nas. Tamo je bio samo popularan strip, ovdje je dio kulturne baštine.
Lazar Džamić objašnjava zašto. I eto, objasnio je. Vjerujte. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
