Drvena ambulanta i Facebook psihijatrija

Jeste li poslušali subotički bend Wooden Ambulance? Trebali bi…

Wooden Ambulance (Foto: Sirbik Attila)

U jednom od bezbrojnih televizijskih putopisa Gorana Milića, kaže jedan kanadski Indijanac: ”Jedino dobro što su bijelci donijeli na ovaj kontinent je brzi internet”. Došli nekoć bijelci na svojim brodovima sa svojim križevima i dugim vatrenim cijevima, pomeli sve što su tamo zatekli, a ono što nisu, zatvorili u neograđene kaveze. Zarazili im ‘ćebad’ velikim boginjama, uzeli im zemlju, spalili im vigvame, nalijevali ih ‘vatrenom vodom’, istom onom od kakve se danas u bespućima sibirskih tundri osljepljuje, skupljali njihove skalpove kao što se danas skupljaju značke ili marke, obeščastili ih, ponizili. No, eto, stvorili su internet i sve im je oprošteno. Milijarde dolara svake godine procirkulira kroz ruke i džepove sjevernoameričkih Indijanaca jer su im bijele ‘gazde’,valjda u ime grižnje savjesti, ili što god već, dali monopol na kockarnice i kasina. I tako je internet, to imaginarno i apstraktno čudovište stvoreno od jedinica i nula vratilo dostojanstvo jednoj rasi. Sad su čašćeni i viđeni ljudi. Ljudi. Naravno, oni koji su se tim okoristili. Jer novac ruši i najčvršće principe i ideale. Pa i one koje su na krvi i genocidu stvorile danas jedinu svjetsku super silu na svijetu. Ovi ostali… njima je sve ostalo isto.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=30B6igmqMPA[/youtube]

Zajeban je i zanimljiv taj internet. Danas je neshvatljivo kako su zapravo ljudi još donedavno funkcionirali bez njega. Bez surfanja, četanja, prženja… Ono što ne postoji na internetu, zapravo niti ne postoji. Ako nisi umrežen, osoba si bez identiteta, apatrid najnovije ere. I to je ok. Jebiga, treba se prilagoditi. Kao što su se naši preci prilagođavali čudesnim i fantastičnim izumima Gutenberga, Tesle, Edisona ili Marconija. S današnjim internetom nestale su beskonačne rasprave i prepucavanja, izgubila se slava onih koje bi se u gluho doba noći nazvalo da potvrde jesu li su Sergej i Aleksandar Bjelov zaista braća ili na kom turniru je Toni Kukoč Amerima zabio 11 trica iz 12 pokušaja.

Sve je sad tu. Jedan, dva klika mišem i sve znaš. I to je ok. Kao što je ok to da ja nisam u pravu kad tvrdim da mi je brzina skidanja i dostupnost sve glazbe na svijetu zapravo uništila uživanje u istoj. Jebi ga, treba se prilagoditi. Možda je čak i u redu da studenti komparativne ni pod razno danas neće pročitati Krležine „Zastave“ ili ono nešto čega ima puno od Marcela Prousta. Za pola sata surfanja na netu će naći sve što im treba, pa i više od toga. I to je ok. Proust je ionako ‘dosadan’.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=anPapTDmCKI[/youtube]

Ono što me čudi, užasava i plaši, ono na što ću se zaista teško moći prilagoditi jest da su nusprodukti interneta zvani društvene mreže dovele ovo društvo u svojevrstan ambis civilizacijskog ludila, u kojem je laž istina, a realnost iluzija. Ono što se događa na Facebooku je zapravo jedina istina. A to Zuckerbergovo čedo je jedinstvena platforma za konformizam, voajerizam i laž. Pa da, nije ni čudo da je onda njegova popularnost tolika jer na koncu, zar mi svi po svome genetskom kodu nismo konformisti, voajeri i lažovi. A Facebook nam je samo omogućio da sami stvaramo projekcije sebe kakvi bi zapravo voljeli biti. Na Fejsu ljudi stavljaju linkove pjesama koje nikad nisu poslušali, citate iz knjiga koje nikad nisu pročitali, kadrove iz filmova koje nikad nisu pogledali. Što ima veze? Ionako će svi misliti da jesu, da su načitani, naslušani, nagledani i da se s njima valja družiti jer su tako prokleto pametni. I svi sretni. U genijalnom filmu Walta Stillmana „Metropolitan“, jedan od protagonista kroz čitav film vodi strastvene dijaloge o književnosti s djevojkom kojoj se sviđa, no na kraju mirno, bez suviše uzrujavanja i srama prizna da on knjige nikad ne čita nego isključivo književnu kritiku. I to je to.

Na Facebooku se pokreću peticije, ruše vlade, preko njega se upravlja nemirima, a ‘enter’ je metak u čelo. Skriveni iza svojih tastatura jebemo mater i kužimo svijet. Emocionalno ucjenjujemo, intelektualno zatupljujemo. Ako nisi lajkao nešto pička si od čovjeka, monstrum s kojim se ne valja družiti. Neovisno što vlasnik statusa čiji genijalni status nisi prepoznao poznaje tvoje svjetonazore. Jebi ga, očito je važnije ono kakav si na Fejsu. Moramo lajkati čak i nečije smrti. Dalje>>

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X