Body Count ‘Carnivore’ – srdačno, bend koji nema namjeru maknuti nogu s gasa

Moderno kapitalističko društvo ne štedi nikoga. Ono svakim danom testira, promatra, poigrava se s mislima pojedinca sve dok ne postane njegovim dijelom, ili mu pokaže srednji prst.

Body Count ‘Carnivore’

Ice-T, hip-hop legenda, titan malih ekrana i na koncu – multimilijunaš, već godinama eksploatira mane kapitalizma i ukazuje na sve društvene probleme za koje je on direktno odgovoran – klasna borba, rasizam, seksizam, antisemitizam, siromaštvo, i tako dalje, i tako bliže. Inače, Tracy Lauren Marrow, poznatiji kao Ice-T, dolazi iz društvene pozadine koju je kapitalizam totalno osakatio. Roditi se na pragu šezdesetih godina prošlog stoljeća u Newarku, dugogodišnjem epicentru američkog kriminala, na papiru znači mukotrpan život – a na kraju smrt.

Ice-T je, prisjetimo se, imao zaista solidnu solo karijeru krajem osamdesetih, prije nego što je odlučio oformiti Body Count. U tom periodu nastali su njegovi svevremenski hitovi poput „Cop Killer“ i „Colors“, a kad se perspektivni Tracy počeo temeljitije kretati po Europi, uvidio je da europsko koncertno pleme pokreće mosh pitove na hip-hop svirkama – što ga je navelo da sastavi metal bend.

„Carnivore“, najnoviji dodatak opusu benda Body Count, koji broji sveukupno 11 pjesama, daje jasan i konkretan odgovor na pitanje treba li bend uopće nastaviti s aktivnim radom. Odgovor je, naravno, afirmativne prirode – a izgleda da Body Count ne planira maknuti nogu s gasa u skorije vrijeme.

Krenimo prvo od „slona u sobi“, a to je obrada pjesme „Ace of Spades“, možebitno najvećeg hita Motörheada. Pjesma počinje Iceovom kratkom naracijom koja pojašnjava da se na svakom dosadašnjem albumu benda našla jedna obrada, te se na taj način dao adekvatni homage bendovima koji su inspirirali zvuk Body Counta. Godine 2017. izbacili su album „Bloodlust“ na kojem su obradili „Postmortem“ i „Raining Blood“ od Slayera. Sjećam se da sam preslušavajući „Bloodlust“ sebi u bradu rekao da će na idućem albumu čast the obrade pripasti Motörheadu. „Ace of Spades“ u ovoj varijanti zvuči dosta slično originalu, iako kao da se osjeti dašak Slayera. Iceova interpretacija nekako mi zvuči malo prirodnije od Lemmyjeve, ali velikan je velikan – stoga nema mjesta usporedbama.

Osim himne rock ‘n’ rolla, album krasi još par covera, kojima je Ice očigledno htio dati počast svojim prvim pravim glazbenim koracima. Tu kategoriju čine „6 In Tha Morning – 2020“ i „Colors – 2020“, iako se, kad je riječ o „6 In Tha Morning“ radi o službeno neobjavljenoj demo snimci. Ovim me obradama, ili bolje rečeno, preradama, Ice zaista ugodno iznenadio. Obzirom na to da je Body Count oduvijek bio i tehnički profinjen sastav, čuti „Colors“ u malo podebljanoj varijanti rani je božićni dar maničnom fanu poput mene.

„Carnivore“ je, osim sa zanimljivim obradama, omeđen i zanimljivim suradnjama. Pjesmu „Point the Finger“ obogatio je Riley Gale, vokal thrash metal benda Power Trip. Osim Rileyja, na albumu su gostovali i Jamey Jasta, kreativni pogon bendova Hatebreed i Kingdom of Sorrow, a kao gostujući vokal na „When I’m gone“ pojavila se Amy Lee, vokal i nit vodilja alternative rock sastava Evanescence.

Što se tekstova tiče, Ice je na tom polju vješt kao i uvijek – dobiva se dojam njegovog povratka u hood i sve što ga čini, konstantna borba za opstanak. U ovom slučaju, kada o hoodu govori narator koji ga poznaje uzduž i poprijeko, kao i sve njegove socijalne mehanizme; Iceu se vjeruje na riječ. Nije to ona klasična „benefit of the doubt“ priča, već mu se vjeruje bez zastajanja i sumnje. Glazbeno je ovo možda najbolji album Body Counta dosad, pojavljuju se oni već dobro znani elementi američkog hardcorea i thrash metala, na trenutke pojavljuju se zaista zanimljive heavy oscilacije, a ritam sekcija između sebe komunicira besprijekorno. Body Count je ovim albumom dao do znanja da još uvijek nisu gotovi. Bit će tu još uradaka koji će nas bacati sa naših stolica, otprilike kao i „Carnivore“.

Ocjena: 10/10

(Century Media, 2020.)

 

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X