Čizma glavu čuva, šubara je kvari. A tko čuva kuću?
Ipak je i šubara u ovo doba potrebna pa nećemo tako doslovno shvaćati Hlapićevu pjesmu. A zašto se uopće Hlapić spominje u cijeloj ovoj priči? Možda većini (kao i meni, iako se prozivam jednim od najvećih Harvo Jay fanova) nepoznata informacija je ta da je sample Hlapićevih novih zgoda iskorišten u pjesmi “Božje uši” benda Harvo Jay, koji u principu više nije aktivan… barem ne pod tim imenom. Došlo je do svakojakih promjena, ali je srž i dalje ostala ista. Hrvoje Dešić čije su ideje pokrenule oba projekta, odlučio je otići u nešto mekše i mirisnije vode pa je tako iznikla Čuvarkuća. S njim je i dalje dugogodišnji prijatelj i kolega Marko Pernarčić koji potpisuje mix i master albuma prvijenca “Curino cvijeće” koji se večeras (petak 9. prosinca) promovira u KSET-u. Imala sam priliku sjesti s momcima, a umjesto soka od agonije naručili smo kavu i po jednu kratku te krenuli razglabati o onome što je bilo, onome što trenutno je, željama, inspiracijama… ukratko, o glazbi i njihovom doživljaju iste.
Večeras imate promociju albuma, ali to ipak neće biti prvi Čuvarkućin koncert?
Hrvoje Dešić: Tako je, iako je ovo promocija albuma, već smo imali koncerte i dosad smo svirali većinu stvari s albuma. Samo jednu nismo.
Da nije možda riječ o skrivenoj pjesmi? Ili to treba ostati skrivena informacija?
Hrvoje Dešić: Nju nismo svirali još, ali sada hoćemo. Ne mora više ostati skrivena.
Jesi li oduvijek htio imati projekt koji će ovoliko zaživjeti?
Hrvoje Dešić: Otkako sam krenuo svirati, nisam nikada bio zagrižen za covere, naučio sam svirati možda 2-3 pjesme i odmah sam krenuo raditi autorske stvari. Tako da sam oduvijek imao viziju oko nečega svoga. U početku je problem bio to što nisam imao ekipu s kojom bih mogao svirati. U jednom trenu mi je bilo dosta čekanja drugih ljudi pa sam odlučio sve napraviti sam i pomislio kako s tim mogu privući nekoga za svirku. Tako je i 2015. nastao prvi Harvo Jay EP koji sam napravio i izdao, u čemu mi je brat pomogao.
Misliš li da postoji pravilo oko pisanja i sviranja tj. uhvatiš li se prvo gitare ili bilježnice?
Hrvoje Dešić: Na gitari mi je lakše doći do inspiracije; ako dovoljno dugo sjedim i sviram naići ću na nešto što mi se sviđa i na čemu mogu nastaviti raditi. Što se tiče inspiracije vezane uz tekst, mora me stvarno potrefiti, najčešće dok se vozim biciklom ili se vraćam lagano pijan kući. Ali ne mislim ni da sam glazbenik, a ni da sam poeta – znam malo svirati, malo pisati…znam valjda složiti nekako jedno uz drugo.
Mislim da se može primijetiti razlika u tekstovima Harvo Jayja i Čuvarkuće.
Hrvoje Dešić: Dok sam pisao za “Sok od agonije” čak sam neke stvari i križao, više sam se trudio da budu napisane po nekom standardu. Na ovom albumu nisam htio mijenjati tekstove da bolje pašu uz glazbu. Išao sam na to da pjesme zvuče isto kao što pričam pa sam ubacio i šatrovački govor.
Imaš li nekoga tko te malo više usmjeravao i s kim si se poistovjećivao kada je riječ o pisanju tekstova?
Hrvoje Dešić: Sa Pixiesima mi je tako, imaju puno tih nekih biblijskih motiva i uvijek zvuči morbidno i apstraktno i nemaš pojma o čemu se priča, ali zvuči jako efektivno. Ne kažem da moje zvuči tako, ali uvijek sam negdje daleko u glavi htio napraviti nešto slično. Iako nisam pročitao još dovoljno Biblije.
Marko Pernarčić: Čitaj dječju Bibliju.
Dobro, ali oboje spominjete kurve; ti u pjesmi “Meke ruke” pjevušiš “nećemo tamo di ljetuju kurve”, dok Black Francis govori “whores in my head, whores at the door, whore in my bed”. Ipak si na tragu Francisa.
Hrvoje Dešić: (smijeh)
Osim u tekstu i glazbeno se čuje razlika između “Soka od agonije” i “Curinog cvijeća”; prvi je pankerskiji, ima pomalo teenage angst pristup, a sada si ipak više dreamy. Koga si najviše slušao dok si radio na “Soku”, a koga dok si radio na “Curinom cvijeću”?
Hrvoje Dešić: Sve te pjesme što smo snimali na “Soku” su postojale kao ideje već dvije-tri godine prije nego što smo krenuli sa snimanjem, možda i više. Tako da je tu bila većina bendova iz tinejdžerskih dana, tipa Drive Like Jehu, Šumski, Darkwood Dub, Big Black, Shellac, Pixiesi, Nirvana… Većinom noise bendovi, 90s, rane 2000. A uz glazbu, Šumski i Darkwood Dub su me također inspirirali da pjevam na materinjem jeziku. U međuvremenu sam otkrio Kexp. Dotad nisam slušao ništa od glazbe što je izašlo npr. prije pet godina. I onda sam odjednom otkrio hrpetinu drugih bendova što mi je bilo uzbudljivo i novo… Valjda kako stariš bi htio svirati i nešto mekše. “Teenage angst has paid of well, now I’m bored and old” kako bi rekao Kurt Cobain. Tada su došli na red bendovi poput The Drums, Mac DeMarco, Unknown Mortal Orchestra, Pond, Beach Fossils, Gizzardi itd. Zapravo je “Curino cvijeće” trebala biti moja verzija “Somersaulta” od Beach Fossilsa.
Kako to da ni ime nije ostalo isto? Otkud to da si htio posaditi baštu (čuvarkuća, gladiole…)?
Hrvoje Dešić: Još nakon prvog EP-a sam (jako) htio promijeniti ime, ali nismo ništa bolje smislili. Do curinog cvijeća sam došao tako što sam bio na obiteljskom okupljanju i sjetio se kako mi je dida govorio da je curino cvijeće izraz za muški spolni organ pa sam se nazujen kreveljio pola sata na taj naziv. Tad sam odlučio da će to biti naziv
albuma. Na prvu zvuči nevino, a zapravo znači k**a. Tu se spaja taj momenat gdje je glazba veselija, ali tekstovi su i dalje tužni i melankolični. A ime čuvarkuća je bilo na popisu uz još nekih 20ak imena i jedino mi se činilo da mi se neće gaditi za nekih pet godina. Zapravo nije bilo u planu da bude sve toliko biljno.
Marko Pernarčić: Kad smo kod imena, svaki put kada bi zbog prvenstva čuo ime Gvardiol mi zazvoni “Gvardioleee”!
Jesi mislio napraviti možda neku navijačku pjesmu?
Hrvoje Dešić: Razmišljao sam čisto iz financijskog aspekta, ali da ju ne objavim pod svojim imenom nego da ju pošaljem tipa Općoj Opasnosti. Volio bi probati tako nešto.
Marko Pernarčić: Ghostwriter za navijačke pjesme.
Hrvoje Dešić: Sve je ovo lijepo i krasno, ali mora se živjeti od nečeg.
Mislite li da je moguće da u jednom trenutku živite od ovoga što radite s Čuvarkućom? U Hrvatskoj?
Marko Pernarčić: Ja kao producent, ne vjerujem, ne znam. U ovom žanru u kojem se ja krećem ne baš. Ako bi imao stalne klijente mislim da bi to morao biti neki trap ili nešto slično. Ali trenutno se ne mogu zamisliti da ulazim u te žanrove. Teško, moj konačni odgovor je teško.
Hrvoje Dešić: Trenutno ne, ali mi se čini da kod nas jedino što igra ulogu nije čak ni kvaliteta nego dugovječnost. Kad pogledaš sve bendove danas koji sviraju veće koncerte i zarađuju neke novce, sve su to ljudi od 50+ godina. Nije ništa spektakularno nego je dovoljno da napraviš par albuma u par godina i da se ljudi naviknu da postojiš. Ne čini mi se da neka inovativnost ili kvaliteta igraju veliku ulogu. Možda na prvu pomaže, ali kasnije preraste u to da te ljudi znaju i da znaju pjevati tvoje pjesme, što ne mislim da će se dogoditi s Čuvarkućom.
Marko, ti si u Harvo Jayju bio na basu, ali ovoga puta te ipak nećemo viđati na turnejama i pozornicama.
Marko Pernarčić: Tako je, iako i dalje sviram sve, bass, gitaru… Ku*****to za reći, ali zaista sam opsjednut s tim stvarima, ne mogu ne svirati i ne razmišljati o glazbi, o produkciji, o sviranju i svemu vezanom uz to. Sve drugo me manje zanima, a zanimanje za ovo mi je krenulo prije puno godina kada sam od starog posudio softvere, opremu i na kraju ozbiljniju miksetu. Našao sam bend u Osijeku kojemu je trebalo nešto snimiti, pokrpali smo se za mikrofone i tako je nekako sve to spontano krenulo. Za “Curino cvijeće” sam osim mixa i mastera također programirao bubnjeve u Abletonu – uzeo sam mikrofone i semplirao svaki udarac na Šimunovom bubnju.
Hrvoje Dešić: Toliko ih je dobro isprogramirao da dosta ljudi misle da su live.
U Čuvarkući je također novitet i saksofon, kako to da je ušao u priču?
Hrvoje Dešić: Za “Uvijek umoran” sam svakako imao ideju ubaciti saksofon. Dok sam razmišljao hoću li zvati još nekog da bude na drugoj gitari pa ga samo povremeno ubaciti u svirku činilo se nekako komplicirano. Sjetio sam se Tina (Ringsmutha), koji je pjevao u In Ruffu i njegove dionice su mi uvijek bile najbolje pa sam ga odlučio pozvati da pjeva back vokale, svira saksofon, zvečke, klavijature…i da radi sve na svijetu. Na kraju smo odlučili drugu gitaru zamijeniti saksofonom i mislim da je to dosta pridonijelo tome da zvuči mekše i nekako sofisticiranije.
Imaš li sliku projekta u idućih par godina? Misliš li da će se preoblikovati opet u nešto drugo ili ćeš jednostavno pustiti emocijama da odrede kako će to izgledati?
Hrvoje Dešić: Imam jako puno pjesama koje su polugotove tako da sada radimo selekciju što bismo svirali na idućem albumu. Mislim da će same od sebe pokazati koje su najbolje kada budemo sviralina probama. Mislio sam nakon idućeg albuma napraviti neki punk EP i onda soul album. Ali vidjet ćemo…
Imate li kakva očekivanja za petak?
Hrvoje Dešić: Nadam se da neće biti prazno i da ljudi neće biti izbedirani što ćemo svirati samo 45 minuta.
Marko Pernarčić: Ma, ispričaš koji vic, pozdraviš cure u publici, kažeš osvrt na tekmu…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
