Tijekom čitave prošle godine trubač Dave Douglas, sa svog je portala Greenleef Records jednom mjesečno dio po dio predstavljao 12-stavačnu suitu, koju je u klubu Porgy & Bess upravo predstavio u sklopu zimske turneje Europom.
U uvodnoj je riječi programski menadžer Christoph Huber, podsjetio kako je Douglasova atrakcija Tiny Bell Trio podrumsku prijestolnicu jazz-kulture posjetila dok se još ‘inauguriravala’…
Sanctuary je objavljen 1997. godine, kao dvostruki kvartet u kojem je bilo još trublji, poput one Wadade Lea Smitha i Cuong Vua. Bile su tamo i persone gitarista Marca Ribota (prateći bendovi Elvisa Costella, Loua Reeda, Toma Waitsa), kao i bubnjarke Susie Ibarra. Trio New Sanctury, pak, nastaje kao suita posvećena talijanskom dizajnu, a već po instrumentariju – bez basa! – sjena je svoje vrste Tiny Bella. Ribot na distorziranom Fenderu s rock-zvukom, uz Ibarru, bubnjarku filipinskog porijekla, u ‘leđima’ pozornice…
Tih je devedesetih, osim s Tiny Bell, Douglas zaigrao kao punopravni član Masade, jednog od stožernih sastava skladatelja i dekana scene Johna Zorna, koji je urodio i srodnim eksploatacijskim bendovima – Bar Kokhba, Električna Masada i drugi… Lokalne je kontroverze Douglas zaljuljao s anti-NATO-ovskim albumom „Witness“ iz 2001. godine. Sjetimo se samo Waitsove naracije na jednoj od udarnih kompozicija.
Douglas je uredno prisutan u cehovskim mjerilima kvalitete, neupitno diskografski potkovan, na glasu kao trubački tehničar. Dobar je bend okupio u što nema sumnje – Ribot zvuči autentično makar svirao po dječjim rođendanima. I bop i straightahead i pointilizam i komorni improv, aranžmani u kojima je svima ostavljeno da sviraju sve ionako su u skladu sa slobodoumnom filozofijom koja može ići i na uštrb forme.
No, najveći je problem zapravo sam lider, čiji su sound i tehnika klasa, iako ne čine razliku. Akademski profiliran stilist ovjenčan komforom nije od onih koji svakom notom otvaraju univerzume, za razliku recimo od ‘svog’ strunaša, srebrnog letača nove glazbe. A i siječanj je osjetljiv za produkciju, Bečani su pohrlili u gorice i nema ih. Odlična svirka, ali ništa više. Svetište bez svijeće, bez plama da se njiše.