Električni orgazam u Tvornici – da, upravo to

Gile je ispucao svoje velike hitove u prvih 25 minuta svirke ne ostavljajući daha starijoj publici da se organizira, ispiša i posluša nešto s novog albuma…

Električni orgazam u Tvornici (Foto: Nino Šolić)

Ima jedna scena u “Karauli” vezana uz Električni orgazam. Paunović, kojeg glumi Sergej Trifunović vojnik je i rugalica političkog sistema bivše Juge koji u namjeri da “osvježi radne prostorije” kasarne na Ohridu radi anagram slova jedne Titove parole na zidu ispisavši Električni Orgazam. Na ludilo komandanta kasarne Paunović odgovara – to je jedan vokalno – instrumentalni sastav iz Beograda, jako dobar, evo doktor može da potvrdi…

I u najmanju ruku je bio u pravu. Električni Orgazam je sinoć u Malom tvorničkom pogonu bio jako dobar. Ne odličan, ali jako dobar. Jako dobar samo zato što je ovaj tekst zajebano napisati u transu potpune objektivnosti.

Iskreno, sve je bilo djetinjasto i smiješno. Gile je ispucao svoje velike hitove u prvih 25 minuta svirke ne ostavljajući daha starijoj publici da se organizira, ispiša i posluša nešto s novog albuma. Čovjek bi pomislio da se šablona koncertnog repertoara shvati nakon nekog vremena na sceni. Prvo ide respektabilan hit u glavu, pa donekle poznata pjesma, pa malo novog albuma pa par shotgun hitova, pa balada i upaljači, pa dvije najveće stvari na bisu. Uglavnom nakon prvih 25 minuta centrifuge hitova iz tijela se lučila jugonostalgičnost i svi smo htjeli Tita natrag. Netko bi povikao: “Zlatni papagaj” i svi bi kimali na odobrenje kuneći se da je to zadnja stvar koju želimo prije nego što nas pokopaju.

U svakom slučaju taj Gile, Banana i Švaba stvarno jesu nešto. Oduvijek sam Orgazam percipirao kao bend koji je na ovim prostorima prvi producirao taj swing rock’n’roll s jajima, bezobrazan i one vrste koje su mame branile kćerima. Znate ono, Kinksi koji 60-ih “stage diveaju” , Jagger koji ševi švedske manekenke ili Lou Reed koji je na drogama i dok igra Monopoly. Oni su bili kompetentni i dovoljno šlampavi da odigraju čitavu tu burlesku. Mladenović nije mogao jer je pucao na umjetničko-intelektualnu spiku, Cane je bio okupiran zulufima i preoštar, ali je zato Gile objedinjavao sve one komponente hedonističkog i zajebantskog upijanja svemira.

I to se još uvijek vidjelo i u Tvornici – u gestikulaciji, mimici i načinu pričanja. Zadnji album im je solidan, no posvetilo mu se previše pažnje. Publika nije dobila svoje dok je slinila i zahtijevala, ali si je priuštila praznu naviku “đuskanja” zadnjih 45 minuta.

Ja sam dobio polovični Orgazam, ali sam svejedno nakon svega iz zadovoljstva zapalio cigaretu.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X