Počeo je ovogodišnji Festival tolerancije. Koncertni program u četvrtak otvorio je Elemental, bend koji je za ovakvu priliku bio, malo je reći pun pogodak.
Negdje oko 21 i 15, Elementalovci su zauzeli pozornicu na Bundeku. Premda su energično i punim gasom krenuli s „Romantikom“ i „Neustrašivim“, okupljenoj publici, ali i onoj koja je još uvijek pristizala trebalo je malo vremena kako bi se razdrmala i živnula od nesnosnih vrućina koje vladaju. Bez obzira na to, bend je šibao setlistom i energično prašio kroz „Nema ga“, „Vertigo“ ili „Ljuljaj brod“, dok je izvedba „Prirode i društva“ Mirelu Priselac Remi potakla na spominjanje slučaja Mirele Čavajde i želje da se tolerancija ukorijeni u svima nama i da je svaki mjesec barem jedan Festival tolerancije koju ćemo nakon koncerta sobom ponijeti kući.
Mnoštvo se sve više gibalo, opuštalo i pjevalo kako je koncert odmicao uz “Tijelo pamti” ili “Iz dana u dan”. Pažljivo slušajući kompletan nastup, nekako sam dojma da Elemental ako gledamo nastupe većih regionalnih bendova u korona i post korona razdoblju najviše uživaju u svirkama i daju sve od sebe barem sudeći po količini energije kojom su prštali njihovi koncerti, barem onih nekoliko na kojima sam uspio biti.
Finale je došlo s bučnim, razigranim jungleom „U mojoj glavi“, a „Hej, sanjalice“ i „Nešto glasno“ zaokružile su cjelinu podsjetivši nas na još uvijek aktualni album „Ilica“ koji zbog vremena u kojem je izašao i svima znane situacije sve do sada nije doživio svoju pravu klupsku promociju. Aktualni singl “Dvojka” tako je ostavljen za sam kraj regularnog dijela. Sam finiš koncerta pripao je već standardno himni “Goli i bosi” prilično primjerenoj okruženju ali i ovim ljetnim, nesnosnim žegama.
Da se malo vratim na aktualni album, bilo bi ga lijepo u nekom manjem klupskom prostoru poslušati uživo u cijelosti. Ovdje je Elemental opet pokazao svu svoju bendovsku uigranost i koliko dobro na koncertima funkcioniraju i angažirane pjesme prigodne festivalu ovakvog karaktera kao i one ljubavne i životne tematike. Ako smo prošlogodišnji završetak Festivala tolerancije i koncert Ede Maajke okarakterizirali kao zakucavanje za kraj, koncert Elementala možemo gledati kao pobjedu na domaćem terenu na samome početku.