Nastavljamo s opsežnim filmskim reportom sa šeste Filmomanije…
“Tabu” (Miguel Gomes)
Treći dugometražni film portugalskog redatelja Miguela Gomesa, film “Tabu”, prikazan je na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu u konkurenciji za Zlatnog medvjeda, a osvojio je FIPRESCI Prize, nagradu kritičara, dok je Gomes osvojio nagradu Alfred Bauer.
Priča je to o nesretnoj ljubavi udane žene i mladića kojeg je upoznala u Africi 50-ih godina, a podijeljena je u dva dijela – “Izgubljeni raj” i “Raj”. Prva započinje u sadašnjosti, a u njenom središtu je dementna Aurora (Laura Soveral), starija gospođa koja živi sa kućnom pomoćnicom, iscrpljenom od Aurorinih eskapada. Njihova susjeda Pilar (Teresa Madruga) zabrinuta je za njeno zdravlje, a Aurorine priče zvuče joj zanimljivo i privuku ju u svoj svijet. Kad Aurora na samrti ispriča priču, Pilar odluči pronaći tajanstvenog muškarca iz priče. Dotični, Gian Luca Ventura, preuzima ulogu naratora i prepričava kako je davno upoznao svoju ljubav, Auroru.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=HoelUhjVXas[/youtube]
“Tabu” je vrlo neobičan i intrigantan film, vizualno ugodan i zanimljiv, sniman crno-bijelom tehnikom koja podiže cjelokupnu atmosferu i ostavlja dojam snažniji od same priče. Redatelj se poigrava pravilima naracije i audio elementima, isključujući zvukove dijaloga i cijela ta neuravnoteženost prepričavanja i povremena karikiranost i dramatičnost glavnih likova (u drugom dijelu) uglavnom je nekako začudno zanimljiva i zavodljiva.
Ono gdje film pati je u nedovoljnom posvećivanju pažnje svojim likovima. Zanimljiva Laura Soveral potpuno je ostala neiskorištena, a mlada Aurora (unatoč natuknicama koje nam je narator dao) gledatelju je ostala potpuno nepoznata, iako je na ekranu dobrih sat vremena. Lako je bilo uživati u estetici filma, znatno teže mariti za likove i njihovu sudbinu.
Ocjena: 7/10
(O Som e a Fúria, Komplizen Film, Gullane Filmes, 2012.)