Fire! Orchestra ‘Enter’ – afirmativni urlik ženskog principa

Drugi stupac u diskografiji velikog skandinavskog free-orkestra izaziva slušatelja svim mogućim žanrovima, uz briljantnu vokalnu rolu pjevačice Sofije Jernberg koja je otela show čak i skladatelju ansambla Matsu Gustafssonu…

Fire! Orchestra 'Enter'

Prisjetimo se, trio Fire! osnovali su švedski improvizacijski macani Mats Gustafsson, saksofonist i multi-instrumentalist, Johan Berthling na bas-gitari te Andreas Werliin, bubnjar, iza kojih je i ožujska promocija četvrtog albuma „Without Noticing“ u KSET-u. Poznati po radu u mnogim sastavima širokog spektra izraza, itinerar ovih glazbenika većim dijelom godine otpada na turneje širom planete, a uz Gustafssona, neki od tih su sastava Berthlingovi folktroničari Tape, dok je Werliin aktivan u idiosinkronom pop-sastavu Wildbirds And Peacedrums.

Kao i u slučaju mnogih skladbi trija Fire!, čijim metastaziranjem kroz sve pore štokholmske scene nastaje orkestralna inačica od dodatnih 25 članova i članica, aranžman skladbe „Enter, pt. 1“ počinje iz ponavljajuće bas-dionice na orguljama. Tako se otvara prostor za proročansku vokalnu viziju nakalemljenu na kraut-groove trojice bubnjara, a pored Werliina, oni su Johan Holmegard i Raymond Strid, koji prerasta u psihodelični funk podboltan mnogim Gustafssonovim prijašnjim bendliderskim iskustvima. Aluzije na Sun Ra i Matanu Roberts nameću se same od sebe, iako je pjesma čiju liriku potpisuje pjevačica Mariam Wallentin, nadahnuta starinom Joea McPheeja, i samog free-jazz saksofonista…

Troglavu vokalnu aždaju, pored Wallentinove i Jernbergove, naturalizirane Norvežanke etiopijskih korijena, predstavlja i Simon Ohlsson iz benda Silverbullit. Rodno simetrična baraža s ravnopravnim udjelima rocka i improvizirane glazbe ženski princip itekako ističe kroz identitet višeglasne poezije koja glazbu odnosi u visine, najavljene već prvijencem „Exit“ iz prošle godine. Brass-sekcija je postavljena tako da bude čvrsta, čak gromka, odjeljujući grupno improvizirane solističke dijelove. Puls ipak ostaje dominantna vrijednost. U brass su se skrili švedsko-hrvatski trubač i bendlider Goran Kajfeš, uz kolege Magnusa Broa i Emila Strandberga; Mats Äleklint, trombon; Per Åke Holmlander, tuba; Anna Högberg alt-sax; Elin Larsson, tenor-sax; Fredrik Ljungkvist, bariton-sax i klarinet; Martin Küchen, bariton sax; Christer Bothén, bas-klarinet i guimbri, te Jonas Kullhammar, bas-sax.

Trio je znao iskoristiti potencijal viših sfera u registru zvuka, poglavito onih od kojih se uz kožu ježe i bubnjići, dovlačenjem u goste eksperimentalnih gitarista, poput čikaškog producenta Jima O’Rourkea, odnosno australskog čarobnjaka Orena Ambarchija. Ta je veza ostavila traga i nadograđena je slojem koji u orkestralnim nišama popunjuju Andreas Söderström gitara, lap steel; Sören Runolf i David Stackenäs, gitare; Martin Hederos, fender rhodes i orgulje; Stan Sandell, klavir, elektronika, vokal; Joachim Nordwall elektronika; te basisti Joel Grip i Dan Berglund… Ovako glomazna ritam-sekcija vodi čitav orkestar ka dimenziji „glazbe koja nije od ovoga vijeka“, što pogotovo pojačava motiv škljocajućeg loopa na hi-hatu koji priziva kaskanje vranca; s epskom brass-sekcijom zaogrnutom dionicama električne gitare, koje ovoj uglavnom citatnoj eskapadi itekako daju za pravo da se uvrsti među sigurne favorite za ploču godine. Još kad bi sve četiri skladbe bile u opticaju…

Ocjena: 10/10

(Rune Grammofon , 2014.)

Vid Jeraj uređuje i vodi emisiju Slušna obmana koja se svake nedjelje od 22,00 sati emitira s www.radio808.com.

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh