Tahliah Debrett Barnett, širem publikumu poznatija pod aliasom FKA Twigs, objavila je novi mixtape ‘Caprisongs’.
Ući u ovaj tape relativno senzibilnih ušiju nije bilo teško iz više razloga. Prvi – dva solidna singla, “Jealousy” s Remom i “Tears in the Club” s Weekndom, a drugi – njen prvijenac “LP1” pokazao se kao čvrst iskorak na iznimno fertilan pop teren.
Međutim, “Caprisongs” dolazi nešto kasnije, i u ovom trenutku se već nešto očekuje. Svaki album, odnosno tape svakog benda ili kantautora pati od istog problema, a to su upravo očekivanja. Ima naravno primjera kada se lagani “pritisak” od onoga što će uslijediti pokazao korisnim, ali tada govorimo o radnom procesu i etici apsolutnih legendi (think Lou Reed), što je sasvim jedan drugi nivo na kojem vrijede neka druga pravila. Ipak, neki tip očekivanja se pojavio i on se ne bi mogao moći ignorirati.
Izgleda da je konačni rezultat novog materijala jedan neukusni more of the same burger i kako pratimo linearnu putanju tapea dojam da je svatko involviran toga svjestan samo nadodaje na to ništa u tim pjesmama. Još jednom napominjem, Weeknd je ispao dobar začin, ali previše toga na ovom tapeu prati istu nit da bismo riječi rasipali na jedan blistavi komad – on ne znači puno u širem sagledavanju onoga čime se bavimo. Uvijek je to R&B, uvijek je to ugodno – ipak, možda malo previše R&B i možda malo previše ugodno.
U zadnje se vrijeme dosta portala s engleskog govornog područja pita što činiti s mainstream pop prostorom u svijetu koji naprosto nije navikao slušati glazbu već je više fokusiran na upijanje iste vizualnim putem, i odgovor na to pitanje nije nimalo jednostavan. Ono što je sigurno jest da je neka temeljita promjena nužna ukoliko se glavna struja želi kreativno razvijati – s naglaskom na kreativno. “Caprisongs” ne donosi kreativnost, ne donosi privlačno autorstvo. Uistinu, sve dok oni koji teže ulazu u mainstream prostor svoju estetiku i zvuk prilagođavaju pitkim umovima, taj napredak neće biti vidljiv i glupi narativ o “plitkim konzumentima” pretvorit će se u najobičniji boomer take od kojeg će svaki kritičar vremena s imalo integriteta bježati.
Istina je, konzumenti jesu ‘plitki’, ali su uglavnom takvi jer ljudi zaduženi za oblikovanje prostora unutar kojeg se nešto može konzumirati imaju potrebu neprestano reciklirati sintetiku, a ne neku ‘kvalitetniju tkaninu’. U nekom općem smislu to je tako – iako je upitno koliki je udio te problematike u rukama nekoga tko još uvijek nije siguran je li “Caprisongs” možda trebao biti punopravni album.
Situacija je daleko složenija i teško će je biti dalje razložiti, ali konkretno, “Caprisongs” je samo još jedna natuknica pitkih zvukova i pitkog glasa bez živog popratnog sadržaja. Ovom tapeu nasušno fali tape – smisao, priča, ljepilo. Nešto više od toga što smo dobili.
Ocjena: 6/10
(Young / Atlantic, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
