Uoči koncerta u subotu, 20. rujna u klubu Močvara u Zagrebu porazgovarali smo s članovima ex-Peach Pita.
RDD: Koliko je zapravo taj vaš post-rock evoluirao u math-rock, duhovito prozvan sport-rockom?
BVV: ‘Sport-rock’, bila je zajebancija na post-rock. U jednom trenutku, na pauzi probe, na terasi kod Kockice, nam je pala na pamet kao dobra zajebancija i ostalo je na tome. A radi se, zapravo, o koncepciji kad je Brunko (multi-instrumentalist Bruno Motik – op. aut.) svirao s nama. Mi smo to, na način, zvali, ‘brže, više, bolje’. Poprilično brzu muziku, s jako puno dijelova, zamršenih, baš onak’ sportski.
FG: Muzika koja je samosvjesno davala dojam da se ljudi koji je izvode međusobno natječu.
BVV: Ono, jako puno sviranja.
RDD: Recite mi, na koji je način ovaj bend drukčiji od svih suradnji u kojima ste prije surađivali?
DKC: Drukčije je, zato što su napravljene kompozicije, koje imaju vrlo čvrstu strukturu u sebi. Ima mjesta za improvizaciju, uglavnom za duhaće instrumente, ali uvijek sviramo iste dionice. Dakle, ne radi se o čistoj improvizaciji da počneš od ničega i završiš negdje, nemaš pojma di, kak’ će se to razvijat, ovdje znaš. Ima početak, ima kraj.
RDD: Proces vašeg upoznavanja bio je dugotrajan kroz te razne ansamble?
DKC: Prvenstveno, kroz Orkestar za ubrzanu evoluciju, odnosno Cul-de-Sac, iz kojeg je orkestar evoluirao… Tu su nastupali Franc i Bruno i hrpa drugih glazbenika. To je drugačija koncepcija i drukčiji odnos.
RDD: Ovog vam se proljeća dogodio i Preparirani projekt, u produkciji SC-a, svi ste vi uključeni, hoće li što biti od toga?
DKC: Ja bih volio s tim nastavit, upravo sad pišem aplikacije za fondove, tak’ da bih volio nastavit u tom smjeru, ansambl s malo čvršćom postavom, 5-6 ljudi koji želi stalno… I, razvijat tu vrstu glazbe na prepariranim instrumentima.
RDD: Cul-de-Sac je nedavno održao i nekolicinu ljetnih koncerata, s Darkom Rundekom, otkud to?
FG: Ljetni koncerti bili su nastavak „Hommagea Paji“, koji smo napravili za Izlog suvremenog zvuka, a ovo su bili logični nastavci tog koncepta sa sličnom postavom. Malo manjom, od svih ljudi koji su tamo nastupali i to će se vjerojatno nastaviti. Imamo, u najavi, još tri koncerta u 11. mjesecu, za koje nisu potvrđeni datumi, na obali, Split, Imotski i Dubrovnik i – to je to.
DKC: Nataša Kadin, koja je organizirala Zadar Snova i koncerte na Silbi, jako je zainteresirana da nastavi suradju s Cul-de-Sac, vrlo je sposobna i nadam se da ćemo uspjet napravit nekoliko koncerata u skorije vrijeme.
RDD: Što se tiče side-projekta, pretpostavljam da nemate ni previše vremena.
FG: Ja sviram s grupom Brujači, koja je nešto manje aktivna zadnjih godinu dana, planiramo se ponovno aktivirati. Povremeno sviram solo-koncerte, ali to nije ništa obvezujuće. Sviram improvizacije neke, bluegrass i to. Imam i duet s Lukom Peršićem, gitara-saksofon, sviramo nekakve free-standarde, iz perioda ’57. do ’68.
BVV: Osim ovog što je spomenuto, sviram s kantautorom, Ivan Škrabe, koji je okupio bend, krenuli bismo s nekim probama i planiramo snimiti album.
RDD: Što kažu ljudi koji su dosad čuli materiju, o čemu se tu radi?
FG: Čulo ga je, dosad, oko 100 do 150 ljudi kojih je bilo na našem nastupu u Sisku. Nismo uopće išli za tim da gledamo kakve su reakcije publike. Ljudi su pljeskali, ne znam što to znači. Zadnju smo stvar svirali kao improvizaciju bez Mihaela, vikali su, „Vratite basista!“.
RDD: Jesu li duljeg metra kompozicije? Koliko će dugo trajati vaš nastup?
FG: Oko pola sata, imamo tri kompozicije, plus jednu ‘komprovizaciju’.
RDD: Je li u planu još neka suradnja, izvan ovoga?
DKC: U planu je suradnja s američkim skladateljem Rhysom Chathamom. Prošle smo godine održali koncert u MSU, Franc ga pokušava dovest u Zagreb.
FG: Zainteresiran je napisati skladbu za naš ansambl koju bi zajedno s njim izveli sljedeće ljeto.
RDD: Na koje biste bendove upozorili čitatelje Ravno do dna.com?
BVV: Teško pitanje, ja zapravo tragam za novom muzikom, ali nije da mi uspijeva uvijek. Ukusi su nešto o čemu se ne raspravlja. Recimo, People Get Ready, bend iz New Yorka koji bi malo tko mogao podnijet osim mene. Pored njih, tu je i australski bend Shaolin Afronauts od 16 muzičara, koji sviraju afrokubansku glazbu.
FG: Ja nisam nešto pratio, u zadnje vrijeme mi je zapeo za uho Broken Heart Collector iz Beča, Katadreuffe iz Amsterdama, još otprije dvije godine.
DKC: Ja ni ne slušam bendove… ono kaj me u zadnje vreme jako zanima je Evan Parker Electroacoustic Ensemble. To mi je vrlo inspirativno, a rock baš ne slušam.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
