Franz Kafka Ensemble: Konačno nam pjesme imaju početak i kraj

Uoči koncerta u subotu, 20. rujna u klubu Močvara u Zagrebu porazgovarali smo s članovima ex-Peach Pita.

Franz Kafka Ensemble (Foto: Marko Ercegović)

Uoči koncerta u subotu, 20. rujna u klubu Močvara u Zagrebu, gdje će nastupiti kao gosti američkog noise-rock benda Hammerhead, porazgovarali smo s članovima ex-Peach Pita, odnosno benda Franz Kafka Ensemble, koji je ime dobio po svojim suosnivačima, tenor-saksofonistu Damiru Kafki Capriju (ex Haustor, Cul de Sac, De Reizende Verkoper) i električnom gitaristu Franji Glušcu (ex Peach Pit, Brujači). Pored njih, na kasnom čaju u Cafeu Orlando, nadomak Kulturnog centra Travno, razgovor započinje bubnjar Bruno Vidović-Vorberger…

Nastupate prije benda Hammerhead, jeste li obnovili sjećanja? Radi se o svojevrsnom comebacku, isto nakon 20 godina… Što nas čeka?

FG: Neka ljudi ponesu majice koje mogu promijenit nakon koncerta, jer su to obično koncerti na kojima se ljudi uznoje.

BVV: Mislim da uopće nije dobra ideja da mi sviramo kao support takvom bendu, ne zbog tog benda, već poradi muzike koju mi sad radimo. Po meni, to više nema dodirnih točaka s post-rockom.

Bit će to, znači jedna večer festivalske atmosfere?

BVV: Mislim da organizatori koncerta nisu svjesni muzike koju mi sviramo. Ali, tada, Franjo me nazvao u jednom momentu, kad sam bio na moru, pa sam rekao, „’ajde…“. Da ne ispadne da ja kočim nešto…

DKC: Neka vrsta math-rocka, možda, s prostorom za improvizaciju. A sad u kojem smjeru, struktura postoji i najbliža je možda math-rocku, na taj način da postaje bliska načinu koji je svirao Peach Pit.

FG: Desio se harmonijski pomak u odnosu na PP, koji je više pumpao i imao nagle ritamske promjene, dok se nije obraćala pažnja na harmoniju. Ovaj bend ima još veći naglasak na harmonijsko slaganje.

Što možete reći kako to zvuči? Jeste li znali, kad ste krenuli svirat, da je s Peach Pit – gotovo?

BVV: To je neka tranzitna faza bila… Krenuli smo svirat zimus Capri, Pavlica, Njofra i ja, probe smo imali u Dugmetari, uz Francove riffove na koje smo radili neku osnovu… Kronično nam je falio bas, a Mihael je imao stav da mu se ne da svirat. Do jednog trenutka – kad mu je došla volja – ipak nam se pridružio na neko vrijeme. Napravio je s nama tri pjesme, odsvirali smo koncert u Sisku (Festival Željezara – op. aut.), da bi rekao da je to sve, da mu se ne da više. Mi smo osnova benda, a imamo prinovu na basu, to je mladi Roko Crnić… Na trombonu će nam svirat Ivan Marincel, dok će jednu pjesmu, kao gost, odsvirat Miro Mance (na vibrafonu). A nadam se da će nam se pridružit i za stalno.

RDD: Kako vam je sjeo taj razlaz s Mihaelom?

FG: To je, nekako, bilo očekivano. Pomalo smo se razilazili po pitanju sviračkih koncepata, mi smo bježali u improvizaciju, on nije htio… tako da smo se, po pitanju muzike, razišli. Mi smo još uvijek frendovi. Ali, ne sviramo više zajedno, jer smo skužili da se ne možemo više razvijat kao bend koji se zvao Peach Pit.

RDD: A iza vas je i 20 godina zajedničkog djelovanja?

FG: Odrastanja… ha-ha-ha! Peach Pit je u 20 godina postojanja promijenio jako puno glazbenih formi i stilova. Iz materijala u materijal smo tražili neš’ novo, da otkantamo ono što smo prije radili, idemo ispočetka, da smo sad jednostavno došli do točke gdje se više ne možemo zajednički razvijat. I zato smo odlučili prekinut u ovom trenutku.

BVV: Franjo je ovo dobro rekao, uvijek smo kretali ispočetka… I sad smo, zapravo, opet krenuli otpočetka, ali u skroz drugačiji koncept, koji nije svakome legao – isto. Franjo je isto dobro rekao da smo naginjali improvizaciji kroz sve te druge projekte (poput Orkestra za ubrzanu evoluciju ili Cul-de-Sac), što je znatno drugačiji pristup od bilo čega što smo prije radili. Prije je sve bila, dosta proračunata muzika; sa striktnim dionicama, itd, itd… Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X