Pozdrav iz New Jerseya! Čekam ovaj album već neko vrijeme, naročito nakon što je Fallon najavio da će album sijamski podsjećati na ‘The ’59 Sound’ i pritom lagao.
S nogu ćemo odmah riješiti neke nedoumice. Handwritten, četvrti studijski album Gaslight Anthema sniman je u Nashvilleu i produciran od strane Brendana O’Briena koji je, ne računavši Wrecking Ball dizajnirao 4 prethodna Bossova albuma. Zaboravite na “Side One Dummy” koji je izbacio Casualtiese, Goldfinger ili Kill Your Idols. Novi label, nova pravila. Toliko o punku na ovom albumu.
Držeći se Fallonove premise o odmaku s American Slanga i vraćanju ’59 soundu, odnosno zvuku koji je Allmusic opisao kao “Social Distortion sa srcem”, naprosto moram reći da je to jedno veliko govno. Na “Handwrittenu” ćete možda naći srce, ali Social Distortion nećete. Album predstavlja ogroman odmak od American Slanga, ’59 sounda, a o “Sink or Swimmu” da i ne pričam. Mercury Records želi zaraditi, a zarada ide preko masivnih i stadionskih koncerata. U svakom slučaju, jebeš hipstersku filozofiju, ako je aura te filozofije oko ovog benda uopće i postojala, uskrsnuo sam ako pod Mercuryem kreću u stadionska mora jer zaslužuju biti otpjevani ispod 150 Marshalla. Naravno, uvijek vam ostaje pitanje hoće li mainstream utjecati na njihovu muziku. Činjenica jest da već utječe, no album je pokazatelj da se iz toga ne mora roditi degenerično hillbilly dijete, osim ako se vi osobno ne želite ispišati po njima i označiti svoj privatni mali teritorij.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=oST77VRHXt0[/youtube]
Dakle, pričajući o stadionskom zvuku “Handwritten” je tu krucijalan dokaz s introom Bon Jovi meets Twisted Sister koja me u ovom aranžmanu nije naročito impresionirala. Nadam se da stvar oko sebe neće okupiti priglupu legiju fan boysa, uzimajući u obzir težinu stihova, sumnjam. Generalno mrzim bendove koji imaju kretensku fan bazu, jer što to onda govori o bendovima zar ne? No, na stranu “Handwritten”, istoimeni album zadržava i sirovu, backup varijantu sa “Here Comes My Man” u kojoj se zapravo zrcali čitavi Gaslight Anthem. I zajebite sad neurotični “Sink or Swimm”, u onom dijapazonu u kojem je Handwritten “iz neba u rebra” novi pojam toliko je “Here Comes My Man” muzika od koje su građeni. Užasno melodična, osjećate kako curi ljepota, prolaznost i beton New Jerseya. Curi nestalnost života, treptaj oka i novi afiniteti životne mode. To je Gaslight Anthem. Jedna velika jebena nostalgija. Iznošene patike i srce na rukavu. Uostalom sam naziv stvari je uličarski i slengovski, a rustični “sha-la-la-la” prepjev se, sad već standardno ubacuje, ili kad se zajebavate, ili kad ste nostalgični. Pitajte Counting Crowse i Mr. Jonesa.
Ono što i na ovom albumu izbija u prvi plan je Fallonova “storytelling” struktura pjesme koja kao uzorak u barem polovici studije slučaja nosi pečat Springsteenove Amerike (čujete me, zvučim k’o Dragaš) i vuče ogromne utjecaje folka. No, u ovom slučaju pričamo o storytelling modernom folku, onom Franka Turnera (u spotu “Handwritten” se u jednom trenutku i vidi Turnerov bedž na Fallonovoj jakni ) i stvaranju narativne strukture koja je u zadnjih 10 godina krepala ponajviše iz razloga što više nema toliko kompetentnih liričara, makar ne onih koji se s rokenrolom fajtaju u prvim rovovima. Kad vam je album stilski pretrpan motivima malog čovjeka i energijom preživljavanja vrlo je lako popušiti priču dok ju pripovijeda Fallonov puknuti glas koji neodoljivo podsjeća na mix Brandona Flowersa i Eddieja Veddera.
Međutim, ono što moram naglasiti jest da se u čitavom prepričavanju Springsteenovog New Jerseya u jednom trentuku ispričalo i što Bon Jovi misli o tome. To je onaj kritični, ispolirani dio koji nosi novi label. Stadionski mainstream, da, ali nadam se ne pod tim uvjetima, ne pod uvjetima tekstovnog dodovoravanja neinteligentnim jebivjetrima i gitarskim shemama a la Ritchie Sambora kao što je slučaj u “Keepsakeu”. Nadajmo se da je to tipfeler i da na sljedećem albumu neće gostovati LeAnn Rimes.
Kad smo kod gitarskih podloga, Alex Rosamilia u istom opsegu kao i Fallon diktira “Handwritten” što nije bio slučaj na prethodnim albumima. Njegov masivni gitarski mojo sklepan s fenomenalnim riff osjećajima zapravo je veliki plus. Iako zna zajebati stvari kao s prethodno spomenutim Keepsakeom i previše potonuti u svoj droljasto izlizani heavy metal ground s početka 80-ih, dionice s “Biloxi Parisha” su elegantne, džezaste, virusno zarazne. Ne znam kako bi zvučalo da ga se tu i tamo gurne u prvi plan i oslobodi Fallonove haljine, ali ako je po Biloxiju, neka bude tako.
Ipak, je li se moglo bolje? Albumu vrlo vjerojatno nedostaje rub. Onaj argument koju su imali sa ’59 Sound. Možda su trebali ostaviti punka u tragovima. Nešto sitno. Nešto kao “Drive”, recimo, ako ništa drugo, a ono da AbsolutePunk dodijeli nisku ocjenu. U svakom slučaju Gaslight Anthem razvija svoj stil i jezgru, drže ju originalnom, uličnom, njudžerzijevskom, no u drukčijem stylingu nego na prethodnim albumima. Vjerojatno taj kreativni odmak koji ipak zadržava prefiks Gaslight Anthema jest najveći uspjeh “Handwrittena”. Progresivnost njihove muzike i zadržavanje iste ideje u različitim cipelama jest njihov as u rukavu. Ako ništa, bar neće nikome dopizditi. Ovo je veliki eksperiment i u tom formatu se albumu treba suditi. Recimo, pjesma “Mae” kao da je sišla s Fallonovog side – projecta Horrible Crows, i sa sobom vuče tešku, boležljivu i tamnu stranu soula u kojoj se zahvaljujući Fallonu kao protagonistu uopće ne gubi njihov prvobitni identitet. To je loop koji si mogu dopustiti. National Anthem, pak, sa svojim privatnim Willie Nelson pizdarijama, ne.
Publika je tražila ovaj melting pot. Fallonovim riječima – Ask and you shall receive!
Ocjena : 7/10
(Mercury Records, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
