Vruć i tvrd. Woo on the mic… Reper koji je i dalje na ‘in your face’ valnoj duljini, sviđalo se to nekome ili ne. Ovog puta pored samoanalize, analizirao je i domaću scenu i ispričao priču o neuspjelom reunionu Tram 11.
Retro nam ga metno. Kada Srđan Ćuk i kako postaje General Woo? Imaš neki baš breakthrough moment ili se događalo stihijski i logično od slušanja i guštanja u repu pa do aktiviranja u verbalnom smislu?
General Woo: Nema neke razlike između Srđana i Woo-a. Ne transformiram se po potrebi, jednostavno po cijele dane mi se po glavi motaju rime i ideje za pjesme. Svaki dan slušam, guštam i smišljam. Tako da nemam neki poseban moment u kojem kažem: „E sad…“, pa sam netko drugi. Druga je stvar što nisam na navijanje kao igračke u smislu kad me pitaš da repam, a ja ću repat jer sam reper. To nema šanse da se dogodi jer se ne smatram zabavljačem pa da van pozornice glumim klauna.
Nakon prvih demosa kreće Blackout faza, a nastavno na to u kombinaciji s Targetom starta i Tram 11 s onim famoznim lajnom “…da mi kompa bude Mažuranić…” koji je probijao eterom Radija 101. Što se događa dalje?
General Woo: Nakon toga su došli albumi Tram 11 , prvo „Čovječe ne ljuti se“ pa „Vrućina gradskog asfalta“ i na kraju album/best of „tajna crne kutije“. Nakon prvog albuma se dogodilo da smo postali jako popularni i hip hop je postao općeprihvatljiv glazbeni pravac kako kod nas, tako i u regiji. Danas ako gledamo na to jasno je da je Tram 11 bio presudan na sve što će se događati kasnije. Jasno je da nije bilo nas, niti jedan reper ili grupa ne bi bili popularni kao što jesu ili su neko vrijeme bili. Većina je zbog nas počela repati na materinjem jeziku jer su čuli domaći rap koji je vrhunski. Mi smo svima bili kamen temeljac. Nakon što smo se razišli krenuo sam u solo vode kao muha bez glave. Bio sam izgubljen i pogođen razilaskom . Trebalo mi je neko vrijeme da se posložim i krenem. Pomoglo mi je to što sam izdao prvu solo ploču taman u vrijeme razilaska Tram 11. Imao sam što raditi i nisam bio odsutan sa scene, a to je super. Bolje nego sjedit u četiri zida i razbijat glavu sa pitanjima. Naravno trebale su proći godine da sazrijem kao osoba i umjetnik da bi došao do „Verbalnog delikta“. Bilo je svega i svačega između Trama i ovog danas što radim. Otpisan sam od strane bivše izdavačke kuće dok mi se prva solo ploča odlično prodavala, medijske blokade i ružioničarski život po klubovima. Bilo pa prošlo, nikome ništa ne zamjeram jer moralo je tako biti, pomoglo mi je da progledam.
Tram 11 uz Bolesnu braću, Nereda i Stoku i El Bahatteeja postaju nositelji novog vala i pioniri rapa na ovim prostorima. S riječke strane događala se MC Buffalo i Ugly Leaders, DJ Pimp scena, u Splitu su polako đirali TBF-ovci, a što se dešava u Slavoniji i kako se sjećaš tih dana? Jeste bili doživljavan sa zazorom ono u smislu “viđe pajaca” kad ste probijali barijere i radili prostor za ulazak novog glazbenog pravca na scenu koja je tada još patila za novim valom i garaž rockom?
General Woo: U tim danima u Slavoniji nisam bio, al’ sam bio u kontaktu sa ljudima koji pokušavaju nešto napravit ili uspijevaju držati scenu na nekom finom nivou. Danas mega popularni kolega Kandžija, tada pubertetlija me redovno zvao kako bi se informirao o novim pločama, zvao je i Philliea. Mislim da je on kao balavac organizirao jedan od prvih Tram 11 koncerata u Osijeku. Naravno bili su tu još mnogi uz njega Sett, 3ki (Krankšvesteri) , pa u Vinkovcima dj Gido ,Brka itd. Oni su tada kad je u Slavoniji bilo još više u banani uspijevali radit izvrsne stvari, a jedna od njih je ta da su isfurali originalan stil koji je prepoznatljiv kao što je Zagrebački ili Riječki. Kasnije se uključujem aktivnije preseljenjem u Vukovar pa sa radijskom emisijom i festivalom ubrzavam malo stvari. Ekipa je živnula i počinju izlazit ploče Kandžija, Brka…
Iduće godine ćeš zbrojiti dvije dekade rap aktivizma, a već neko vrijeme scena bruji o mogućnosti reuniona Tram 11. Glasine ili ima istine?
General Woo: Točno je da ću 2014. obilježiti 20 godina, od prvog snimljenog repa tj. demo pjesme. To ću proslaviti novom pločom i knjigom. Istina je da smo trebali raditi reunion Tram 11 turneju i izdati jedan novi singl. Glasine su bile točne. Na žalost mnogih fanova i nostalgičara pa i na našu žalost to se najvjerojatnije neće nikada dogoditi. Probali smo u studiju, ali smo skužili da ne brijemo više u istom filmu do te mjere da smo na rubu sukoba. Bolje onda ne dirati stvari koje su legendarne, nek’ ostanu takve. Koncerte nema smisla raditi isključivo radi novaca jer nije fer prema fanovima, a i ja nemam takav želudac da probavim laž. Mislim da Target nije u stanju to odradit’, a ja ne mogu s njim biti 15 minuta u istom prostoru. Iskreno nemam pojma kakve točno zdravstvene probleme ima jer on tvrdi da ih nema. Tako da mi se ne da biti doktor i medicinski brat, a kamoli budala s kojom će se netko poigravat radi love. Zar bi vi radili sa nekim tko vas smatra budalom i vaše ploče sranjem? Nek’ radi to što radi i sretno mu.
Nakon što ste prvim albumom probijali led, a drugim se i kreativno dokazali, Tram 11 su pukli. Što se desilo zapravo iza kulisa kreativnnog nekuženja i svađe između vas dvojice?
General Woo: Razlog razilaska sam nekako opisao kao i propali reunion u predhodnom odgovoru. Ja nisam imao nikakvih problema, pa ni inspirativnih. Bilo je ružnih situacija između nas dvojice, ali nikad nije došlo do nekog fizičkog obračuna.
A onda kreće solo vožnja tvojim debijem “Takozvani”. Bilo je tamo plesnih podloga, neiskorištenih hitčina (“Vozim”), mekšeg pristupa. Desetak godina nakon je li ti izdržava test vremena s autorske pozicije?
General Woo: Taj album uvijek navodim kao ploču koja je na neki čudan način bila komercijalna, tvrda i u isto vrijeme za klub. Tada sam tako živio, izlasci, eksperimenti sa drogama, hrpa žena, cuge itd. Svaka ploča je preslika mene iz vremena te ploče. Nažalost Menart je odigrao sramotnu ulogu da „Vozim“ nije dobio spot, a ploča je nizala hitove. Kasnije sam saznao da sam bio otpisan sa njihove strane jer su bili ljuti zbog razilaska Tram 11 pa im nije bilo u interesu radit na meni kao solo izvođaču. Hvala Frxu na insajderskim informacijama jer je on tada radio za njih. Naravno rekao mi je to kad je otišao iz Menarta. Oni su tada odlučili da se pozabave novim potpisanim reperom Edom Maajkom i usmjere sve snage da ga isfuraju. To je ok, al’ fućkaš izdavačku kuću koja ne može imat dvije rap ploče u godini dana i isfurat ih obje kako spada. Hvala Bogu nije me ni okrznulo i nastavio sam uspješno do danas. Kasnije im je bilo žao kad smo Nered i ja prodali 20.000 singlova „Ako zabijemo gol“ za Aquarius. Meni je baš drago.
Kakvim ti se čini ostatak diskografije, uključujući dublanje s Neredom, nakon zapravo re-izmišljanja karijere “Verbalnim deliktom” i verbalnim zakucavanjem po tvrdim temama?
General Woo: Domaći hip hop je dao mnoge izvrsne ploče, pogotovo prvi val, pa i drugi dok već kod trećeg se pojavljuju oni koji baš nemaju pojma. Nisam zadovoljan što se neke grupe i pojedinci potpisuju pod hip hop, a ne rade ga ili ne znaju ga radit. Ima nas danas koji držimo scenu , Kandžija, Bad Copy, Frenkie… i naravno ja. Ima tu još imena al’ su više underground face. Sa Neredom mi je žao što ploča u potpunosti nije onakva kakva je trebala biti. Trebala je biti skroz ulično tvrda, ali eto, mnogi kažu da im je ta ploča odlična. Meni je vrlo dobra. Na toj ploči sam se počeo vraćati Tram 11 tematici, pa nešto lakše na „Krv nije voda“, potom sam se ponovo rodio na „Verbalnom deliktu“.
Bilo je puno featuringa. Od Ede Maajke, Nereda, ex Divasica, i tako redom. Koji su ti bili osobito dragi ili pamtljivi?
General Woo: Ne bih nikog izostavio niti previše istaknuo kao posebnu suradnju. Sve suradnje su u tom trenutku imale taj osjećaj nečeg novog i naprednijeg od onog što je bilo prije. Mislim da sam na mojim pločama dobro ugostio goste, uklopio sam njihov lik i djelo u moj film. Naravno i uživao sam u svim suradnjama od onih demo repera do El da Senseia do Divasica.
Sprema se i tvoj novi solo album. Nastavak redom žestine ili mijenjaš kurs?
General Woo: Novi album će biti isto tvrd , naravno da neću ponavljati tematike al stil ne mijenjam.
Tvoj osvrt na scenu i neke nove klince. Osim stare garde, pritom mislim tebe, TBF-a, Ede, Bolesne Braće, kapnuli su Dječaci, Fil Tilen, tvoj zemo Kandžija i zemljaci Krankšvester… Ne čini se poraznim, pogotovo ako se uzme pažnja koju dobivaju, i medijski, i klupski, i koncertno. Ili?
General Woo: Mediji ko mediji. TBF nisu hip hop od prve ploče što i sami ponavljaju k’o papagaji godinama al’ zato Aleujandro jest. Naravno da se ne dobiva pažnja kakva bi trebala al’ šta je tu je, mnoge kolege ni ne žele izlazit u istom košu k’o estrada i ja ih podržavam. Mi nikad nećemo biti estrada i to svi moraju shvatiti. Svi reperi koji su postali estrada nikad se nisu vratili u rap. Rap ili hip hop ima svoj zvuk i produkciju tako da MTV teze ili teze industrije padaju u vodu. To što puštaju nije hip hop već pop pizdarija, a klinci to baš ne prepoznaju. Fil Tilena bih zatvorio u studio da snima na prave hip hop beatove, a Vojka isto tako. To bi bio pravi rap nove generacije. Mislim da je šteta da troše flow na čudnovatu produkciju koja je u fuziji sa pop trendovima, al’ ‘ko voli nek’ izvoli. Ne mogu Dječake smatrat hip hop bendom jer to što rade nije hip hop a produkcijski je ispod razine. Moji zemljaci Krankšvester sami za sebe kažu da su porno rap i ne guraju se u neku turbo hip hop priču iako na hip hop imaju pravo više nego puno njih. Dolaze iz te naše priče, vrhunski su reperi i iako ne rade hip hop imaju vrhunsku produkciju. Obožavam Settove solo albume.
Petoljetka? Obzirom na stalnu prijetnju ovog-onog THE rata ima li smisla išta planirati, ili je dovoljno samo postojati i biti svjestan kako se ta pijun-spika dokida u rukama nekih drugih lutkara koji samo zapravo povlače konce?
General Woo: Nemojte dati da vas plaše, to je prvo i osnovno pravilo. Strah stvara mržnju!!! Ljudi su preplašeni od ničega i ništa ne počinje dok raja ne odobri pa čak i ako pričamo o ratu na svjetskoj razini. Dovoljno je biti svjestan samog sebe, svijeta i istine. Tako ćete jedino biti sigurni u bolje sutra. Mnogi se opterete hrpom zabranjenih informacija kada skontaju da žive u igrici. Toliko da na kraju misle da to nije moguće, pa dalje po starom dopuštaju manipulaciju. Ja mislim da neće biti velikog rata jer zlobnici i hrpom malih ratova dolaze do onog što su zacrtali, nažalost. Isto tako mislim da mi ljudi možemo razjebat’ te bandite i srušit’ sistem, ako srušimo prvo svoj ego. Zato bojkotirajte, hvatajte krivine kad god možete i dobro se zajebavajte jer smijeh liječi kao kanabis. Živjeli!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
