U američkim filmovima, 8 godina poslije, kada se protagonist vrati na mjesto krimena najčešće to radi raščupan beštijama prošlosti, koncentriran motivom da rasplete predestinirani čvor kojeg se, eto, nikako nije dalo zaobići. U tih je 8 godina junak postao žrtva sistema i humus za brlju i klomazepame, međutim, rješava da se vrati na početak i vidi ‘ko je ko i ko je kome i šta će on u svemu tome’.
Prošlo je, dakle, 8 godina otkako su se momci iz Bora prvi put okupili ispod skromne KSET-ove rasvjete. Osmica je lijep, okrugao broj, numerički pogodan za reviziju i resetiranje. U tih je 8 godina stalo beštija i beštijica čiji bi se nominalizam dao izvući kao ‘ex-yu post shit balkan smeće od života’. Tu negdje prestaje svaka poveznica s američkim junakom koji rasplete petlju koja ga priječi da živi i jebe dugo i berićetno.
U domaćoj verziji, onoj hiperrealnoj, umjesto hepi enda na kraju, dim mašina otkrije Stojkovića u profilnom kontrapostu i u početku zasmeta ozvučenje. Kada je on spreman, vrijeme je da se potone. Koncert je najavljivan kao gig za prave fanove. I zaista, Goribor je momentalno u rascjepu između sentimentalne turneje po regiji i administrativnog rješavanja novog DVD live izdanja s prošlogodišnjeg duplo rasprodanog koncerta u Vintage Industrial Baru. Isti predstavlja vrhunac njihove live karijere, baš kao što je prije 8 godina to bio bootleg iz KSET-a kojeg sam zahvaljujući Zdenku Franjiću uspio pogledati na DVD-u.
I baš onako kako se u američkim filmovima sve mijenja, ovdje se ne izmjenjuje ništa osim nove porcije toplih govana o kojima valja pjevati, osim svježih egzistencijalističkih začkoljica koje valja uglazbiti, osim novih problema kojima treba dati bas liniju, osim novog plača kojeg treba zakočiti riffom, sve to pred istom publikom. U skladu s tim “Jureći ljubav” novi singl i prekršeno obećanje o temporalnoj šutnji u eteru i nije toliko novi singl koliko jest staro romantičarsko navigiranje po fluidnosti života koji uz sve svoje neuhvatljive mijene pojedinca uvijek vrati mjestu koje je već vidio. Ili u ovom kontekstu, mjestu kojem je već svirao.
U nešto manje od dva sata svirke, Goribor pod tim okolnostima dolazi u punom naletu s gitarističkim refleksijama iz drugog plana koje kad postanu pre-blues u jednom fušu postaju trip-hopični, bas struktura sinoć je bila funky više no ikad prije, ali u trenutku kada postane preslatka presiječe ju Stojkovićev hroptaj i nekontrolirani trzaj po snareu. Da je gore, ne bi valjalo. Da je Stojkovićevo pjevanje nešto manje repetitivno i nešto manje recitativno, ne bi valjalo. Da pazi na melodičnost, a ne na poruku, bio bi Majke.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
