Kako bi domaći dizajneri mogu bolje razumijeti potrebe osoba s nedostatkom i olakšati im život svojom inovativnošću pobrinula se grupa britanskih stručnjaka na nedavno održanoj dobro posjećenoj dizajnerskoj radionici u Zagrebu.
Hrabrost i inovativnost osoba kojima je svaki dan izazov mogu biti baza za učenje: kako ideje koje izlaze iz svake osobe kada je ona izvan svoje zone komfora mogu biti pokretači pozitivnih promjena. Svatko tko živi u zajednici s osobom kojoj nedostaje dio tijela, koja je sijepa, gluhonijema ili intelektualno zakinuta, zna koliko im je važna samostalnost i koliko su jaki i ustrajni u tome.
Dizajneri, koji su u najvećem broju mlađe, zdrave osobe imaju veliki problem razumjeti potrebe korisnika koji su drugačiji od njih te im ponuditi kvalitetna rješenja za njihove probleme.
U Velikoj Britaniji već prije više od dvadeset godina je postalo jasno da u njoj živi sve više populacije starije od 65 godina. Starije osobe zauzele su značajan segment tržišta na kojem su se svakodnevna dizajnerska rješenja morala uskladiti i sa njihovim potrebama. Problem je još kompleksniji iz percepcije osoba s poteškoćama koji su uskraćeni za samostalno korištenje svakodnevne okoline i usluga. Termin inkluzivni dizajn uveden je 1999. godine, a pri Royal College of Art je osnovan istraživački centar Helen Hamlyn Centar za dizajn. Modna dizajnerica, danas Lady Helen Hamlyn od sredine osamesetih godina prošlog stoljeća dobrotvornim radom bori se za stvaranje boljeg okoliša za starije osobe.
Dok u Hrvatskoj sve više starijih ljudi zaviruju u kontejnere paralelno se događaju i društveno i socijalno osjetljive promjene koje su usmjerene na zalog budućnosti odnosno mlade ljude. Extra Ordinary Design radionica održana je krajem ožujka kako bi među mladim dizajnerima i studentima marketinga na Ekonomskom fakultetu promovirala ideju inkluzije.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-s-F5x9XIEE[/youtube]
“Inkluzija znači uključivanje, što znači da bi doslovan prijevod inkluzivnog dizajna bio „dizajn koji uključuje“. Priča o inkluzivnom dizajnu započela je početkom 90-tih godina. Roger Coleman, britanski dizajner, istraživač i predavač na Royal College of Art u Londonu pokrenuo je inicijativu kojom su ostvareni prvi projekti koji su korisnike različitih sposobnosti i životnih stilova uključili kao ravnopravne suradnike. Ono po čemu je inkluzivni dizajn drugačiji je još cjelovitiji fokus na kompleksnost ljudskih potreba.” govori suvoditeljica Extra Ordinary Design radionice Sanja Bencetić i predavačica na Studiju Dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. >>