‘Đavli od papira’ sadrže roman u romanu, kratke priče i crtice, kratke eseje o piscima, knjigama i filmovima, metatekstualne i intertekstualne reference – sve objedinjene pod kapom zajedničkog motiva zbog čega se mogu čitati kao jedinstveno djelo.

„Tatoo“ je baš vrsta romana kakvu bi napisao netko poput Šamskog – pisca odraslog na Bukowskom i Carveru – koji svoje tekstove piše u energičnim naletima čiste euforije, pretačući u tekst vlastite fiksacije i traume u kontinuiranom izljevu logoreje. Za razliku od „Tatooa“, „Đavli od papira“ su puno opuštenijeg karaktera, bez čvrste ideje vodilje i najbolje se čitaju kao zajedljiv komentar na zagrebačku (što će reći hrvatsku) književnu scenu. Ovdje Pilić funkcionira kao sjajan pripovjedač te stvara i oživljuje sve one bizarne, a opet tako tipične likove koji se kreću u prvom planu i u pozadini hrvatske književne scene. Od opskurnih izdavača koji u istoj biblioteci objavljuju kataloge vrtnih kosilica i prijevode poljske poezije, preko ekscentričnih diva upitnog zvjezdanog statusa i nabrijanih studentica komparativne književnosti, pa do organizatora međunarodnih književnih večeri na kojima se već godinama u publici pojavljuje istih sedam ljudi.

Književnu će Hrvatsku, na kulisi ovakvih likova, Pilić ocrtati preko odnosa Šamskog i njegovog najboljeg prijatelja Freda. Šamski je predstavnik one kratkopričaške generacije koja je jedno vrijeme žarila i palila hrvatskom književnošću, a Fred utjelovljenje Thomasa Pynchona hrvatske provenijencije. Dok Šamski razumije književnost kao poligon za pripovijedanje dobrih priča, Fred književnost razumije kao krajnju svrhu postojanja. Šamski će u relativno kratkom roku nakucati čitav „Tatoo“, a Fred će do beskraja prepravljati vlastite tekstove da bi ih, nikad do kraja njima zadovoljan, u konačnici objavio u nekoj bizarnoj nakladi i tako ih učinio praktički nedostupnim bilo kome. Dok Fred paranoizira oko činjenice da mu je roman u najužem izboru za unosnu književnu nagradu, što će ga automatski učiniti vidljivim, Šamski živi svakodnevan život ispunjen pisanjem, poslom, birtijama, ljubavnim uspjesima i neuspjesima i svim onim od čega se već normalni, svakodnevni životi sastoje.

Pisati o nekom uskom krugu ljudi često se zna izjaloviti i preći u formu internog vica za posvećene. No, paleta likova koje Pilić u „Đavlima“ stvara sposobna je stvoriti svoj vlastiti, svima razumljiv, svijet koji se i ne mora nužno tumačiti u domaćem kontekstu. Topografija romana jest prepoznatljivo zagrebačka, no glumci na sceni univerzalnog su karaktera. Najveći problem „Đavala“ jest taj što je riječ o potrošnoj robi – romanu kojeg, unatoč pripovjednom majstorstvu, nećete poželjeti pročitati dvaput. „Đavli od papira“ prelako otkrivaju sve svoje slojeve, a jednom kad ih otkriju na njima se nema smisla zadržavati. Vic ima najveći efekt kad ga prvi put čujete, svaki drugi put sve je slabiji i slabiji. No, s druge strane, ja sam jedan od onih koji neprestano kukaju nad tim što u hrvatskoj književnosti nema više romana neopterećenih misterijama svemira i ljudskog usuda, romana koji vas uzmu i drže do kraja čistom vještinom pripovijedanja neovisno o tome o čemu zapravo pričali. „Đavli od papira“ jedan je od takvih romana i dobro je da jest.

Pitaju me često prijatelji, poznanici i rodbina da im, kad se već time bavim jel’, preporučim neku dobru knjigu. Obično sam u napasti da im odgovorim nešto poput „Mala gljivarska kuharica“ jer bi preporučiti im recimo Kiklopom nagrađeni „Zavičaj, zaborav“ Ludwiga Bauera rezultiralo time da nikad više ne uzmu u ruke ni jedan hrvatski roman, a preporučiti im nešto poput romana „Bomboni od meda“ Milane Vlaović bila bi uvreda i njihovoj i mojoj inteligenciji. „Đavli od papira“ izvukli su me iz te pozicije. Pilićev se roman može mirne duše preporučiti svakome, osim možda literarnim snobovima poput Freda. Al’ njima ionako ne trebaju preporuke.

Izdavač: Profil multimedia, 2011.

Cijena: 99 kuna

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute