Čini se nevjerojatnim da nečiji život može stati na manje od tri stotine stranica. Pogotovo kad taj isti život uključuje život u Šangaju, boravak u logoru, preživljavanje u poslijeratnoj Britaniji, studij na Cambridgeu, vojnu obuku, bivanje profesionalnim piscem i život u umjetničkim krugovima usred šezdesetih.
Čini se potpuno nevjerojatnim da nečiji život može stati na manje od tri stotine stranica. Pogotovo kad taj isti život uključuje život u Šangaju u doba prije Drugog svjetskog rata, boravak u zatvoreničkom logoru, preživljavanje u poslijeratnoj Britaniji, studij na Cambridgeu, vojnu obuku za pilota RAF-a, bivanje profesionalnim piscem i život u umjetničkim krugovima usred šezdesetih. O svakome od ovih segmenata mogla bi se napisati posebna knjiga i Ballard je to donekle i činio čitav svoj život. U njegovim se djelima mogu pronaći odjeci logora u Lunghui, odjeci studija medicine i ostaci iskustava vojnog pilota. No, Ballarda je prvenstveno zanimala psihologija, a studij medicine bio je jedini put u poslijeratnoj Britaniji kojim se do nje moglo doći. Za svoju „Atrocity exhibition“, knjigu čije je prvo američko izdanje, zbog straha od možebitnih tužbi (potenciranog pričama poput „Plan za ubojstvo Jacqueline Kennedy“ i „Zašto želim jebati Ronalda Regana“), uništio sam izdavač, Ballard kazuje kako je nastala kao istraživanje patologije kolektivne svijesti na kojoj se gradio duh šezdesetih. Upravo će nesvjesno, skriveno, patološko i nevidljivo – dovedeno u središte pozornosti radom Sigmunda Freuda i post-frojdovskim psihoanalitičkim teorijama – obilježiti cjelokupno Ballardovo djelo. Nije stoga nimalo čudno što zanimanje za psihopatologiju kako pojedinca tako i društva u cjelini proviruje iz svakog paragrafa ove autobiografije.
U „Čudima života“ Ballard svoj život razdvaja na dva dijela. Prvi dio čine šangajske godine, a u njemu je Ballard tek mladić koji pokušava razumjeti začudni svijet oko sebe ispunjen japanskim vojnicima, britanskim industrijalcima, siromašnim Kinezima, pokojim američkim vojnikom i pripadnikom gornjeg sloja britanskog društva. Drugi se dio bavi Ballardovim životom nakon povratka u Englesku. Ballard će ovdje opisivati svoje godine studija, potragu za budućim zanimanjem, obuku u kanadskoj ispostavi RAF-a (gdje se prvi put upoznaje s američkim književnim časopisima koji su isključivo objavljivali SF), probleme s profesionalizacijom književne profesije i svijet britanske likovne i književne umjetnosti u godinama neposredno nakon Drugog svjetskog rata i kasnije. Ballard će se fokusirati na razdoblje od 1946. do 1969. U posljednja tri poglavlja ovlaš će pokriti događaje iz naredna četiri desetljeća vlastitog života.
Krećući se kroz godine i desetljeća, Ballard će se još jednom potvrditi kao vrstan pripovjedač. Naime, Ballard započinje s radom na autobiografiji nakon što mu je dijagnosticiran rak prostate u uznapredovaloj fazi. Suočen sa stvarnošću takve dijagnoze, na nagovor i poticaj profesora Jonathana Waxmana iz Centra za rak bolnice Hammersmith u zapadnom Londonu, Ballard kreće na posljednje literarno putovanje alejama svoje memorije. Na tom je putovanju, umjesto uloge putnika-fotografa, Ballard zaigrao ulogu putnika-komentatora. Premda će u tekst „Čuda života“ tu i tamo umetnuti fotografije (kao podsjetnik na stvarnosnu podlogu čitavog narativa), Ballard će prije svega interpretirati svaku instancu svog života, tražeći čak i u najranijim događajima do kojih dopire sjećanje potvrde zaključaka i opažanja iz poznijih godina. Oči dječaka iz Šangaja nikada neće biti sasvim njegove – kroz njega će progovarati stariji i daleko iskusniji Ballard, Ballard kojemu će na nekim mjestima biti izrazito teško povjerovati (opis orgijastičkog mahnitanja na otvorenju izložbe „Sudar“ 1970. godine jedna je od takvih instanci pred kojima je teško suspregnuti nevjericu). Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
