Čini se nevjerojatnim da nečiji život može stati na manje od tri stotine stranica. Pogotovo kad taj isti život uključuje život u Šangaju, boravak u logoru, preživljavanje u poslijeratnoj Britaniji, studij na Cambridgeu, vojnu obuku, bivanje profesionalnim piscem i život u umjetničkim krugovima usred šezdesetih.
Ballardova autobiografija prilog je razumijevanju kulturne povijesti europskog kontinenta. Premda je mjestimice egocentrična (a teško da autobiografska proza može biti drugačija), na njenim se stranicama otkrivaju zakrabuljeni momenti europske povijesti prikazani kroz prizmu jednog od njenih sudionika. Iz takvih momenata svatko može uzimati što mu je drago, no najviše materijala za preuzimanje nalazi se u Ballardovim komentarima o likovnoj umjetnosti i književnosti dvadesetog stoljeća. Iz svoje pozicije starog pisca na umoru Ballard će ustrajati na tvrdnji da je „znanstvena fantastika po mnogo čemu bila istinska književnost 20. stoljeća“ i tu će misao braniti kroz cijelu knjigu.
Po Ballardu, britanska se poslijeratna književnost iscrpljivala u formalističkim eksperimentima te je pri tom u potpunosti zatvorila oči pred svijetom oko sebe. Pojednostavljeno rečeno – znanstveno-fantastična književnost je, jednom kad je prestala s opsesivnom eksploatacijom svemira, svemirskih bitaka i susreta s izvanzemaljcima, okrenula pogled nazad na Zemlju i tamo zatekla rasulo. Svijet se držao na okupu vođen nejasnom nadom u bolje sutra, a novi je SF-pokret naskočio upravo na tu dihotomiju, vizualizirajući povijest budućnosti koja se još nije dogodila, ne bježeći pri tom od kritike stanja koje je zatekao. Učmalost „književne scene“ česta je tropa mnogih pisaca i kritičara, no Ballardu ne trebaju izmišljeni neprijatelji od kojih bi morao obraniti svoj estetski izbor. U trenutku dok piše „Čuda života“ već je potvrđen i prepoznat kao jedan od najvažnijih britanskih pisaca dvadesetog stoljeća. Ironija koja se u takvoj sudbini otkriva pokazuje kako je Sustav nepokolebljiv i nepobjediv. Čak i kad se cijeloga života borite protiv njega, na kraju ste osuđeni postati njegovim dijelom.
„Čuda života“ lucidna je i inteligenta šetnja dvadesetim stoljećem napisana bez pompoznog akademskog diskursa i bez potrebe za isticanjem vlastitih analitičkih sposobnosti. Ta pripovjedna poniznost ne nalazi se često u autobiografijama umjetnikâ. Ballardu ista sasvim dobro pristaje. Možda već i to ponuka nekoga da posegne za drugim Ballardovim tekstovima. U tom će slučaju jedan od ciljeva ove knjige biti ostvaren. Premda je pisana na kraju jednoga života, ova je autobiografija tek preliminarni uvod u začudni svijet kojega je Ballard stvarao i u kojemu je cijelo vrijeme boravio. Svijet kojega valja tu i tamo posjetiti, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog toga što još uvijek nalikuje ovom našem i što o njemu ima štošta pametnoga za reći.
Prijevod: Ivana Šojat-Kuči
Izdavač: Naklada Ljevak, 2010.
Cijena: 139 kuna