‘Košulja’ Evgenija Griškovca odigrava se u jednom danu i jednoj noći, u vremenskom okviru sasvim dovoljnom za određene spoznaje i određene odluke. Taj će vremenski isječak iz života suvremene Rusije poslužiti kao korektura onom medijskom prikazu iste zemlje kojim dominiraju Putin i Medvedev.
Ima nečeg neobičnog u ruskoj književnosti. Eto, moj drugi tekst na ovom portalu, ponovno se bavi Rusima, ali to nije ono na što sam mislio. Neobična privlačnost ruske književnosti dolazi do izražaja u ranoj dobi, onda dok su vas još u stanju silovati školskom lektirom. Lektira se, u pravilu, izbjegava. Beskrajne Šenoine knjige, neodgonetljiv jezik hrvatskih renesansnih autora, ini modernisti što su polako umirali u kaljužama velegrada, radosti i dogodovštine prosvjetarâ u zabitim selima uzduž i poprijeko hrvatskih zemalja, klasicisti sa suhoparnim, kodificiranim dramama, romantičari za čiju je ideju o ljubavi i portugalska telenovela vrhunac dobrog ukusa, petrarkističke pjesni i čitav sijaset žanrova, pokreta i epoha koji tinejdžerskim umovima, ma koliko tvorci nacionalnog obrazovnog programa tvrdili drugačije, ne predstavljaju ama baš ništa.
Ipak, Rusi, čak i oni lektirni, ostaju u sjećanju. Istina, nije se svatko probijao kroz voluminozne Tolstojeve pripovijesti, niti se bakćao sa širim aspektima proze Dostojevskoga, no “Zločin i Kazna”, Gogoljeve novele, pokoji redak Puškina ili Turgenjeva duboko su se urezali u kolektivnu memoriju. Za većinu se priča o ruskoj književnosti zaustavlja na tom mjestu. Harmsa, Grina, Pelevina, Bloka, Brodskog, Kuprijanova i još pokojeg autora poznaju tek rusisti i pokoji čudak na kojeg nabasate u antikvarijatu ili na trećem katu knjižare kojeg uglavnom posjećuju čistačice i domari.
Premda vječito u krizi i vječito u zaostatku s važnim prijevodima, hrvatski se nakladnici (oni kojima je još uvijek stalo), unatoč svakom zdravom razumu, trude izbaciti naslove čiji se tržišni uspjeh može predvidjeti i bez pomoći vidovitog Milana ili babe Vange. A kako se kultura odavno podredila tržišnim zakonitostima i postala tek jedan u moru proizvoda smještenih između baranjskih čvaraka, sušenog norveškog bakalara i mortadele tako se može učiniti kako takva izdavačka praksa ne služi ničemu. Božanstvo profita blagoslivlja samo pozitivnu bilancu na kraju fiskalne godine, ezoterijskim idejama poput kulturne vrijednosti ono se ne bavi.
I premda će božanstvo profita vjerojatno okrenuti leđa ovoj knjizi, tapšući po ramenima Larssona, Meyericu ili koga drugoga, nema pravog razloga da i vi tako učinite. “Košulja” Evgenija Griškovca možda i nije remek-djelo suvremene ruske (ili svjetske) književnosti, ali je svakako zanimljiv prikaz suvremene ruske stvarnosti – jednodnevno putovanje Moskovom iz udobnosti vlastite fotelje, bez gnjavaže s turističkim agencijama, uz inteligentnog i prijateljski nastrojenog vodiča. Dalje>>