‘Košulja’ Evgenija Griškovca odigrava se u jednom danu i jednoj noći, u vremenskom okviru sasvim dovoljnom za određene spoznaje i određene odluke. Taj će vremenski isječak iz života suvremene Rusije poslužiti kao korektura onom medijskom prikazu iste zemlje kojim dominiraju Putin i Medvedev.
Ulogu vodiča ovom prigodom preuzima Evgenij Griškovec, ruski svaštar (jer, očito je, ni u Rusiji se ne može živjeti samo od književnosti), kojemu pisanje romanâ nije bilo dovoljno te se odlučio pozabaviti dramom, kazališnim redateljevanjem, glazbom i glumom. Svoj je glas u romanu posudio mladom arhitektu Sanji, bivšem provincijalcu koji je došao u Moskvu u potrazi za poslom, uspjehom i svim onim zbog čega već provincijalci dolaze u velike gradove. No, kao što to i inače biva, bijeg nije potpun i svi mostovi nisu spaljeni. Sanjin kontrapunkt je njegov prijatelj iz djetinjstva Maks, jedan od onih podsjetnika na Rodni grad, preostala poveznica između života prije i poslije Preseljenja. Maks je duša provincije, jedan od onih likova koje srećete u ranim jutarnjim satima u kakvom kolodvorskom casinu gdje stavljaju goleme novce na crveno, jedan od onih likova što naručuju najskuplji (i jedini) šampanjac u prigradskoj pečenjari, najglasnija osoba u noćnom klubu koja će se bez problema potući s petoricom i poslije svima okrenuti rundu, pomalo rustikalan, a ipak – duša od čovjeka.
Odnos Sanje i Maksa jedan je od temeljnih stupova koji nose ovu priču. Uz njega, tu su još i fatalna žena (izbacite svaku primisao o noiru iz glave), misteriozni Mercedes, Moskva zametnuta snijegom, građevinski radovi i noćni klubovi ruske prijestolnice. „Košulja“ se odigrava u jednom danu i jednoj noći, u vremenskom okviru sasvim dovoljnom za određene spoznaje i određene odluke. Taj će vremenski isječak iz života suvremene Rusije poslužiti kao korektura onom medijskom prikazu iste zemlje kojim dominiraju Putin i Medvedev. Preko romana Evgenija Griškovca, Rusija će dobiti humanije lice. Njenim ulicama hodat će ljudi čiji problemi nemaju veze s partikularnostima nekog državnog uređenja, već su nadovezani na probleme egzistencije u suvremenom korporativno-globaliziranom svijetu. Moskovljanin Saša čita se kao Zagrepčanin Pero, a nadilaženje uskih nacionalnih granica i otvorenost prema čitatelju iz drugog kulturnog kruga, jedan je od najvećih uspjeha „Košulje“ i još jedna potvrda kako su ksenofobično-nacionalističke besmislice – besmislice. U modernom svijetu koji, globalizaciji unatoč, sve više zatvara granice, takav podsjetnik ima značajnu vrijednost.
Sanja je, dakle, rastrgan između privatnog i javnog. Između Moskve i njenih zahtjeva, između konvencija kodificirane komunikacije i osobnih preokupacija. Moskva je zastrašujuća i puna stranaca – Rodni grad je bio pun poznanika, ali zbog toga nije bio ništa manje zastrašujuć. Odstupanje od javnog morala, od ustaljenih željâ i potreba dopušteno je samo u stanju opijenosti, u stanju u kojem je moguće izreći najdublje, gotovo blasfemične misli i biti ne promatran kao čudak. Pod svjetlom dana košulja mora biti ispeglana i čista, noć joj već dopušta pokoju mrlju. I dok se na javi ponaša poput svakog drugog Moskovljanina, u snovima Sanja bježi od okvira velegrada izgrađujući fascinantne, košmarne priče ispunjene herojštinom i spektaklom.
Oslikavajući vrijeme u kojem živi, Griškovec ne radi od svog junaka buntovnika na barikadama. Sanja je izrazito naporna kreatura koja se izražava čudnim, ukočenim jezikom. Čak i onda kad razgovara s prijateljem kojeg poznaje čitav svoj život, jezik mu je suzdržan, knjiški. Momenti slobode pojavljuju se u telefonskim razgovorima s Njom (nikad imenovanom, nikad utjelovljenom), ali čak i ti trenutci nesputane sreće, kao posljedica opsesivne zaljubljenosti, sputani su strahom od pogreške – čak je i ljubavni diskurs, u naoko liberalnom, modernom vremenu, sputan konvencijama. Do kraja večeri, Sanja će se pomaknuti na ljestvici slobode, ostat će mu samo jedna košulja. No, Griškovec je isuviše racionalan kako bi dopustio mogućnost supstancijalne promjene unutar ovako kratkog vremenskog okvira. Novi će dan ostati nedefiniran, obećavajući promjenu. Ufanje u bolje sutra jedino je što Griškovec može ponuditi. Riječ je o skeptičnoj verziji optimizma, no čini se kako je to najviše što nam se suvremena književnost usudi ponuditi.
„Košulja“ je umjereno ambiciozan roman, roman koji pridaje više pozornosti afektivnoj razini, otklanjajući od sebe duboke, hiperracionalne raščlambe suvremenosti. Možda zbog toga i neće ostati zapamćen kao izrazito bitno djelo novog stoljeća, ali zbog toga neće biti ništa manje dobar. Ako ste zadnji put posjetili Rusiju na kraju devetnaestog stoljeća, vrijeme je da pogledate kako ista izgleda sto godina kasnije.
Izdavač: Edicije Božičević, 2010.
Prijevod: Fikret Cacan
Cijena: 135 kuna