Joe Morris Quartet ‘Balance’ – Gitarski free jazz album za svako kućanstvo

Bostonski električni gitarist, skladatelj, kontrabasist i vođa malih sastava Joe Morris usijeći će vam flisku po ušima, a da to i ne primijetite, poput sjenke lastavice iz koje je naglo izronio žovijalni škorpion.

Joe Morris Quartet 'Balance'
Joe Morris Quartet ‘Balance’

Svoj značaj u svijetu kojim suvereno vlada, s jedne strane crvenog tepiha Metheny, a s druge Scofield, izborio je ama baš krvavim radom, između ostalog i kao predavač. Dokazuje to i posljednja ploča „Balance“, radi koje je iznova restaurirao svoj kvartet iz devedesetih.

A ubada fest ugodno… U kvartetu je okupio iste suradnike s kojima je krajem devedesetih snimio i „Live at the Old Office“ i „Underthru“… Dakle, Mat Maneri na violi, kontrabasist Chris Lightcap i bubnjar Gerald Cleaver. I Morris i Maneri svega su po jednom nastupali kod nas: Morris je u svom triju na jedno od prvih izdanja NO Jazz Festivala doveo Jeromea Dupreea, bubnjara grupe Treat Her Right, kasnije Morphinea. Morris je gitarist koji ne prtlja previše, iako zna kako uposliti prste da zvuče jako, a lako. Njegov je intenzivni trademark staccato-fraziranje, zvukom u Dereku Baileyu i/ili Fredu Frithu, dok Maneri, vrhom gudala iz onako medvjedastog glazbala izvlači tonove još i dubljeg registra. U compingu i ne svira akorde, već je uglavnom atonalan, dođe ti kao neki žičani Mal Waldron. Svojim će srednjim tempom i čistim melodijskim linijama, te čak povremenim swinganjem, dirljiva kompozicija „Trust“, treća redom, poslužiti za najlakša ulazna vrata za album.

Ritam-sekcija je prava swingerska, ali osjetljiva kao da rade usred minskog polja. Milina kojom kontrabasist Lightcap i violist Maneri razmjenjuju gudalačke komplimente u „Purpose“, s 13-ak minuta drugoj najduljoj kompoziciji, puno govori o potrebama ponovnog okupljanja četvorke. Dugi je format općenito prohodniji teren za Lightcapa, koji u finalu albuma, skladbi „Meaning“, ulazi i u skoro pa hardkoraški call n’ response duet s bubnjarom Geraldom Cleaverom.

Cleaver se u kolektivnoj free-jazz svijesti emancipirao baš kroz albume ovog kvarteta. Još sredinom protekle dekade, mijenjao je zvuk snarea svake sezone. Tako je s kvartetom Rodriga Amada iz Lisabona, palicom na snareu izvlačio zvuk nadalnice na gatamu, da bi u međuvremenu kapitalizirao ugled sa svima koji u Europi i SAD-u nešto znače. Ivo Perelman i Matthew Shipp, otimlju se za njega, s Charles Gayle Triom bio je i u Zagrebu, pitajte samo Krunu Levačića. S Morrisom i Williamom Parkerom odrndao je 2011. „Altitude“, live iz kultnog njujorškog kluba Tonic… Poljski veteran Tomasz Stanko prošle ga je godine zvao u kvartet na ECM-u, a da mu to nije još ni trećina kilometraže. Daljnjih riječi, vjerujemo, na ovaj album ne bi trebalo trošiti, osim možda jednostavne poruke da je ovo pravi ‘materijal’ za svako kućanstvo. Ili, kako ono, žanrovski gitarski jazz album – i za ljubavnike i za gubitnike!

Ocjena: 10/10

(Clean Feed, 2014.)

Vid Jeraj svake nedjelje od 22 sata uređuje i vodi emisiju Slušna obmana na Radiju 808.

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X