Nikola Vranić aka JR August završio je svoj kvadrilogiju ‘Change Of Seasons’. Popričali smo o tome, kao i o novim planovima ovog neobičnog zagorskog glazbenog umjetnika koji je svojevremeno na sebe skrenuo i pažnju članova glrupe Coldplay.
Da probamo dešifrirati autorsku osobu. Koliko je mitskog i fascinacije Nikole Vranića nekim mističnim motivima poput knjiga Edgara Alana Poea i inih, aludiramo li na tvoje scensko ime?
JR August: Svaka osoba se kroz život konstantno mijenja, pa tako i ona autorska. Jedina razlika između te dvije osobe je što se promjena prve može vidjeti samo na fotografijama, dok se promjena druge može vidjeti i u različitim umjetničkim djelima odnosno u različitim razdobljima stvaranja. Ime J.R. August je nastalo na temelju imena triju stvarnih osoba , a povezano je s tri moje najizraženije osobine. Jedna od mojih najdražih pjesama je “The Raven”, E.A. Poea pa sam u trenutku inspiracije uzeo i to ime. Naravno da sam fasciniran mitskim i mističnim. Uostalom, tko nije? Osoba koja nije barem malo mistična je dosadna, a ja, naravno, ne želim biti dosadan.
Tvoje promjene glazbenih godišnjih doba imaju puno klasičnih motiva, jasna referenca je Vivaldi. Odakle interes? Nije tako često naći nove izvođače koji u galopirajućem tisućljeću kreću od arhive, čak ne one pop arhive već primarne, klasične. S druge strane nije ni Nick Cave i njegov piano dodir nejasna aluzija?
JR August: Interes za klasiku postoji od prvog trenutka kad sam je čuo. Sa šest godina krenuo sam u osnovnu muzičku školu i bio sam svakodnevno izložen toj vrsti glazbe. Smatram da je klasična glazba vrhunac glazbenog stvaralaštva, ali i umjetničkog stvaranja uopće. I dan danas me ta vrsta glazbe može odvesti u najdublje dijelove moje osobe i pobuditi u meni najsnažnije emocije, a mislim da će tako ostati i do dana kad umrem. Mislim da se zreli ljudi koji se bave glazbom, u jednom trenutku u životu nađu na raskrižju gdje se odlučuju za slušanje jedne od dviju najkompleksnijih vrsta glazbe: jazza i klasike. Ja volim jazz jer volim improvizaciju, ali klasiku volim mnogo više. Jazz je konstantno skiciranje, brisanje i osvježavanje. Klasična glazba ostala je nepromjenjena od trenutka u povijesti kada je skladana odnosno zapisana. Potrebna je jedna vrsta čarolije da glazba koja je nastala prije par sto godina ostane ista kroz sve ove godine, a opet bezvremenski svježa.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=4NwKhXEuRcQ[/youtube]
Izdanje tj. stvar “Man With Magnificent Mind” su prstom pokazali i Coldplay. O čemu se točno radilo? Reakcija…
JR August: Coldplay je odlučio uvrstiti navedenu pjesmu i spot na njihovu top ljestvicu spotova iz cijeloga svijeta. Ništa specijalno, osim što sam zbog toga dobio veći publicitet. Ljudi vani, a pogotovo ljudi kod nas vole kada netko nekoga “otkrije”. To je žalosno, jer veliku većinu njih ne zanima autorsko djelo, već priča oko svega toga.
Stilski si uklopio puno toga u klasičnu glazbenu strukturu, orkestracije su bogate, ima tu Queena, klasike, glam rocka, ali koja je to zemlja gdje Beatlesi sviraju svoje B strane ili kako je već referenca stiha u “Distort Reality”, drugom dijelu ciklusa?
JR August: Svatko tko je čuo pjesme “Change of Seasons” kvadrilogije povezuje ih s onim što ima na raspolaganju u svojoj fonoteci u glavi. Ljudi me uspoređuju s ovim ili s onim iz dana u dan. To me ne čudi, ali mi niti nije jasno zašto analizirati ili uspoređivati. Ja ne znam koju vrstu glazbe stvaram. Na kraju krajeva, sljedeći album će biti drugačiji od prethodnika. Hoće li to značiti da sam promjenio stil? Ili je to samo ostatak onoga što imam za ponuditi kao autor? Vratit ću se na prvo pitanje i ponoviti da se svatko od nas mijenja, to je prirodno, znak napretka, samo što se to kod mene može analizirati prema onome što radim s glazbom. Meni je bitno jedino izazvati emociju kod slušatelja, bilo dobru ili lošu. Ako slušatelj nema čvrsto mišljenje o tome što autor radi, to je pokazatelj da je autor na krivom putu. Dalje>>