Hudolin je radikalno iskoristio sve dimenzije koje papir može podnijeti, a izostanak estetike u pismu takav je zbog označitelja opisana kroz naličje estetskog, u vidu nasilja. Malih je poduzetnika i vlasnika koji svoj interes stavljaju ispred svih drugih, a prvenstveno radne snage, portretirao kao univerzalni arhetip, iako ne zaboravimo da je rad bez isplate plaće strogo lokalni princip i to u svjetskim okvirima.
Prije četiri godine i mjesec dana, nakon što je s 50-milijunskim gubicima ugasio projekt besplatnog dnevnika Metro, domaći je medijski mogul dao intervju u kojem je pričao o momentu ‘dolaska novinara na posao s grčem u želucu’, čime je najavio seriju otkaza i bezobzirnog kršenja radnih prava novinara u svojoj medijskoj kući, modus operandi koji je nastavljen i danas nakon sniženja PDV-a na novine s 22 na 10 posto. Prema pisanju časopisa ‘Novinar’, strukovne revije koja je u novonastalim okolnostima postala novinarski geto, profesija se u Hrvatskoj svela na ukinuti kolektivni ugovor, dok početnici uglavnom volontiraju i rintaju od jutra do sutra. Književna kritika zacijelo nije mjesto za razglabanje o okolnostima koje su dovele do novonastalih uzusa, no sam čin pisanja koji nastaje iz refleksije na označitelja koji je golo nasilje, vrlo je dojmljivo prikazan u novom romanu „Pastorak“ slovenskog pjesnika, prozaika, prevoditelja i urednika Jurija Hudolina…
Idealna institucija obitelji trebala bi poprimiti formu jednakokračnog trokuta – otac i majka, kao obje stranice, trudit će se zajedničkim snagama pružiti i uložiti maksimum u svoju djecu kao ideal roditelja. S obzirom na biološki potencijal koji žena unosi u brak, ne zanemarimo da u pozadini bračnog ugovora tradicionalno leži obveza koju je muškarac za svoj račun prihvatio. No, kako je radnja ambijentirana u istarsku provinciju kojom dominira monolog očuha koji se auto-referencijalno proziva „gospodarom riječi“, teško je za očekivati održanje ikakvog konsenzusa. Ideal se jednakokračnog trokuta pretvara u prosede piramide, koja ima malo veze s aromom malvazije, pljukanaca, odnosno kulturnim festivalima, a više s primjenom prosedea „Golog ručka“ jednog Williama Burroughsa na domaće prilike.
Istre, dakle, kao pandana simpatičnog Midsommera iz BBC-jeve TV-produkcija nema ni od korova.
Ili prema riječima samog „gospodara riječi“, očuha i vlasnika gostionice Lorisa Ćivitika, „ljudi žive u svinjcu i samo najveće i najmoćnije svinje su kod korita. Druge svinje čekaju ostatke, sitnež, ako nešto ostane. Ili bljuvotine moćnih. Pomije. Drek.“
U romanu „Goli ručak“ tek povremeno iskoči poneki karakteriziraniji lik i za svoj se identitet izborio beskrupuloznim nasiljem, ucjenom, poniženjem, uz sistemska oruđa poput elektro-šokova, teških drogâ i inim zadiranjima u psihološka stanja plebsa, čime ga dovode u komatozna stanja koja imaju za nuspojavu brisanje ljudskih istosti. Odnosno, „…najveće i najmoćnije svinje su kod korita… druge svinje čekaju ostatke“, i Burroughs je dobro uočio, a slog mu je neizražajan i dokumentaristički, baš u skladu s ogoljenošću zakašnjelog američkog ekspresionizma. Najbliži Burroughsov pandan Ćivitiku bio bi lik dr. Benwaya koji šikaniranjem i šokiranjem svojih pacijenata regrutira čitave vodove ljudi u pasivnu masu stanja sustavnog šoka, koja u foyeru poslijetraumatskog stresnog poremećaja čeka na znak bilo čije pažnje. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
