Svijet ‘Svemirskih trgovaca’ formalno se dijeli na dvije klase – potrošače i copywritere. Riječ je o prenapučenom svijetu koji je pri kraju prirodnih resursa, s vladama koje nisu ništa drugo doli marionete mamutskih marketinških korporacija.
Najveća djela znanstvene fantastike (ili spekulativne fikcije, termin je u ovom slučaju nevažan) uspjela su nadići vlastito vrijeme tako što su kroz prizmu popularnoga uspjela progovoriti o univerzalnom. „Svemirski trgovci“ nisu se zapravo trudili govoriti o univerzalnom ali su, vjerojatno potpuno nenadano, uspjeli nadići vrijeme u kojem su nastali. Što je, zapravo, fantastično u znanstveno-fantastičnom romanu „Svemirski trgovci“? Čitajući ga danas, šezdeset godina nakon što je napisan, na to je pitanje moguće odgovoriti na samo jedan način – fantastično je to što su se „Svemirski trgovci“ nekad čitali kao satira. Da bi satira funkcionirala, potrebno je uzeti apsurdnu činjenicu i na njoj utemeljiti čitav pripovjedni svijet. Onog trenutka kad čitatelj identificira apsurdno u tkivu romana, on postaje piščev „sudionik u zločinu“. Satira nije tu kako bi kritizirala, satira je tu kako bi povlađivala. Sjetimo se da je pedesetih znanstveno-fantastični modus bio dio onoga što se kolokvijalno naziva trivijalna književnost (dobar dio znanstvene fantastike to jest i danas). A trivijalna književnost bila je okrenuta masi, najširem mogućem krugu potrošača koji je od književnosti uglavnom tražio jeftina uzbuđenja i beskrajne varijacije na temu pustolovine, detekcije, misterija, fantastike, romanse, erotike ili strave. Masovna (ili popularna) književnost pisala se onako kako se danas pišu televizijske serije na javnim američkim mrežama – ideološki konzervativno, politički korektno i žanrovski prepoznatljivo.
Da bi masa prihvatila neki proizvod kao svoj, isti mora odgovarati statistički najfrekventnijem svjetonazoru unutar nje. Junak se mora ponašati u skladu s idealnim projekcijama najvećeg broja čitatelja, sukob mora biti ideološki razumljiv, a razrješenje sukoba moralno prihvatljivo. Drugim riječima, pišući satiru o društvu koje je pojeo konzumeristički način života, dovodeći do krajnosti diskurzivne mogućnosti marketinga, kreirajući distopijski svijet “preokrenutih vrijednosti”, Pohl i Kornbluth su se obraćali čitateljima koji su bili u stanju razumjeti apsurdnost takvog sustava. S obzirom na to da se priča formirala unutar žanra okrenutog najširem krugu potrošača, ne čini se pretjeranim pretpostaviti da je velika većina američke književne publike bila u stanju razumjeti apsurd te mu se, u intimnom činu čitanja, usprotiviti suprostavljajući mu pravedniji, idealističniji sustav.
Promotrimo li tekst i položaj teksta „Svemirskih trgovaca“ pola stoljeća kasnije, uviđamo kako su se stvari promijenile. Prvo, znanstvena-fantastika je izgubila status književnosti za mase (dakako, u komercijalnom smislu). Drugo, svijet u kojem živimo opasno se približio Pohlovoj i Kornbluthovoj viziji (ako već nije duboko u njoj) i treće – društvena je zajednica (simbolizirana u pojmu “mase”) nesposobna artikulirati relevantnu opoziciju apsurdnom sustavu Pohla i Kornblutha. „Svemirski trgovci“ nisu zbog toga izgubili status satire, ali je sama satiričnost iz domene masovno prepoznatljivog prešla u domenu individualnog, tj. marginalnog. Pedeset godina kasnije „Svemirski trgovci“ su prestali biti znanstveno-fantastičan roman, ironično-ciničan prikaz distopijskog društva budućnosti. Umjesto toga postali su stvarnosna proza koja, na najbanalnijem primjeru, oslikava današnji svijet međuovisnosti burzovnih mešetara s Wall Streeta i tajvanskih radnika na proizvodnji elektroničkih komponenti (o ironiji koja se javlja kad anti-konzumeristički, anti-marketinški roman objavi nitko drugi doli EPH ne treba trošiti riječi). Upravo je ta preobrazba iz fantastičnog u stvarno najveći, premda ujedno i najtragičniji uspjeh ovog romana. Uspjeh koji pokazuje kako znanstvenoj fantastici treba pridavati puno više pozornosti nego što smo to dosad činili.
Prijevod: Ivan Zorić
Izdavač: EPH/Novi Liber, 2010.
Cijena: 119 kuna