Ovako je to bilo. Onomad je konzumerizam utopio komunizam, Motley Crue svirao je u Moskvi, David Hasselhoff razbijao je Berlinski zid, a Tuđman netom telefonski odjebao Jastreba u Vukovaru. Osim opsega Čermakovih Tifona, rastao je i fenomen prigodno nazvan Cro-Dance…
Ideološke premise novog vala i novog talasa krajem 80-ih prebrisane su svježim zrakom sa Zapada, a proces posvemašnje identifikacije sa istim mogao je otpočeti unatoč tome što nitko nije znao engleski. „I’ve got a feeling i osjećam to“ – objasnila je tada Kasandra.
Osjećala je to i Badrićka u svojoj high-energy fazi, ili Senad od Bosne aka Senna M koji je svoje sampleove uredno krao od Prodigya. Sjećate se?
– A di se ne bi sjeć’o, bemtebože…
Massimo, naravno, nije izvodio Sinatru u Lisinskom već je skromno pjevao o benzinu čija je litra na gorespomenutim Tifonima koštala 3 kn. Besposlen pop i jariće krsti, a naše diskografske kuće namirisale su krv i krstile tadašnju hiperprodukciju.
To je bio zlatni period broj 1.
Zlatni period broj 2 bio je nešto manje upečatljiv, ne toliko energičan ali ipak dovoljno sistematski uređen da se može uočiti pattern. Zlatni period broj 2 predstavljaju hrvatski evangelički hitovi i reference na biblijske motive kojima se nastojalo distancirati od sisa, guzica i „šugar honey dečko moj“ sintagmi. Ovaj period svoj vrhunac dostiže Marijom Magdalenom na Eurosongu, Nazaretom Magazina, karijerom Maje Blagdan, Severininim prijelazom iz jahte u karmelićanke itd., a predstavlja jednu tranzitnu fazu u životu hrvatskih glazbenih umjetnika koji su živjeli po onom pravilu da je jučerašnja novost današnje smeće, te da se sve brzo zaboravlja. Naravno, bili su u pravu.
Tako danas štafetu cro-dancea održavaju kamiondžije, diskoteke u Lici, tu i tamo neko evociranje trasha u Željezničaru i ćao, dovigiorno! Barem sam tako mislio do, evo nekidan.
I onda su nekidan Franka Batelić i Filip Dizdar vratili moju nadu u treš, taj davno zaboravljeni šund , muziku koja je bila inspirirana činom plagiranja, a čiji su kreatori isplivali poput štakora u posvemašnjem bunilu 90-ih. O čemu je riječ?
Većina medija je ovaj tjedan prenijela informaciju kako Franka Batelić ima novi singl „Pred svima“ i uz to prigodni videospot koji je režirao Filip Dizdar. I bio bi to još samo jedan u nizu groteskno loših projekata Borisa Đurđevića da se koncept čitavog spota, a pritom mislim i na samu pjesmu ne bazira na pravilu zlatnog perioda broja 1 – ukradi sam!
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=GR1fXQpGqa8[/youtube]
Ukrao je Dizdar čitav koncept videospota Rihanne i Calvina Harrisa za „We Found Love“ bezbrižnije nego Sandi Cenov Čajkovskog u B-molu tih zlatnih 90-ih. Batelićka je s druge strane neznatno izmijenila Use Somebody Kings Of Leona, sve skupa zamotala u celofan auto tuninga i rodila hit. Baš kao nekad. Stoga se i Batelićka i Rihanna akrobatski voze na bicikli, fotografija je instagramska, mali iz spota je zgodan, umjetnički tip, prskalice tamo, prskalice vamo, valjda neka dekadencija. Ono što je ipak najsmješnije i potpuno nedekadentno jest činjenica da u Dizdarovoj varijanti spota nema droge ni golotinje. Razlog je naravno Hrvatska sa svojim judeo-kršćanskim licitarskim srcem, a i Ćorlukini starci su Hercegovci.
Kako ni u Idiocracyu nitko nije reagirao kada se kompletna poljoprivreda zalijevala Gatoradeom tako, naravno, nije bilo ni za očekivati reakciju domicilne publike ili, jebote, izdavača!
I ne brine mene sad činjenica da je u Hrvatskoj netko nešto pokrao ili se okoristio tuđom idejom. Kvragu, Prljavci su izgradili karijeru na Springsteenovom „The River“ albumu.
Sekira me oseka nekih ludih kreacija, želim neki novi aranžman, origami koji ne mora biti samo ždral. I Dizdar i Batelićka nalaze se u ranim dvadesetima. Zar nije postalo dosadno hodati prečicama? Zar je toliko teško otkriti novo nebo, kad si taman toliko mlad da ga možeš i zamisliti? Pa i ako fulaš, kog’ boli kurac, dignut ćeš se s poda i zalijepiti. Bolje i prokockati ideju nego s njom ne učiniti ništa.
Strummer je to fino rekao : „Bilo bi lijepo čuti nešto novo na radiju, nešto zbog čega ne želite porazbijati kuhinju ili zadaviti mačku. Ako nemate nešto takvog, šutite.“
Stoga, Filipe i Franka, znate li da je šutjeti jedna od četiri velike magične vrline.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
