Bogradsa grupa Kanda Kodža i Nebojša tijekom četvrt stoljeća postojanja ostavila je neizbrisiv trag u srpskoj rock kulturi, nepogrešivo bilježeći bezbrojne promjene društva, oslanjajući se na talent, inteligenciju i ljubav kao pogonsko gorivo svog djelovanja. Večeras dolaze u zagrebačku Tvornicu kulture, a na brzopotezna pitanja Anđela Jurkasa, brzopotezno je odgovarao gitarist Nenad Pejović.
Retroaktiva Kanda, Kodža i Nebojša. Kvadrat stoljeća je u pitanju. Možete li se sjetiti starta i guranja kroz dekade?
Nenad Pejović: Sećam se većine podruma koje smo iznajmljivali za probe, a dekade dođu i prođu, biće ih nadam se još. U njih je za sad stalo sedam albuma plus jedan trostruki koncertni.
A ime? Odakle ideje?
Nenad Pejović: E vidiš, to sam zaboravio.
Koji su najveći glazbeni utjecaji na Kandu, Kodžu i Nebojšu?
Nenad Pejović: U početku su pisali da su to The Minutemen, pa je bend počeo da sluša taj sastav, a onda se zajahalo svim mogućim putevima popularne glazbe, kao i one koja to nije.
Da startate danas biste li ponovili model rada ili bi mijenjali nesto pametnije?
Nenad Pejović: Verovatno bi se trudili da radimo manje pametno, pa bismo lakše došli do prvog miliona.
Koje je recept dugotrajnosti benda? Neka formula?
Nenad Pejović: C2H5OH. U zdravlje!
Koliko je popa u vašem rocku i alternative u vašem stavu?
Nenad Pejović: Prvi gitarist grupe Rastko Lupulović je nakon prvog albuma prešao u popove i njegov dobri duh je sa nama i u našem roku, a držim da alternative uvek postoje, i onda kada tako ne izgleda.
Highlights/lowlights iz perspektive benda?
Nenad Pejović: We are always high/We are always low.
Možete li baciti osvrt na dosadašnju diskografiju s detaljom o svakom albumu?
Nenad Pejović:
Guarda Toma! – zaslepljujući potencijal
Igračka plačka – trenutak proboja
Become – proširenje područja borbe
Prekidi stvarnosti – trenutak istine
Deveti život – na muci se poznaju junaci
Manifest – super hitovi za super ljude
Volja za noć – ludiranje se nastavlja
Jeste li ok s percepcijom zadnjeg albuma?
Nenad Pejović: Držim da kao koautor zadnjeg albuma ne mogu da utičem na ok ili ne ok percepciju istog. Mi smo ga podigli, odnegovali i pustili u svet, znaće valjda da se snađe sa novim ljudima.
Koje je status benda KKN u okviru Srbije i regionalne glazbene scene što mislite?
Nenad Pejović: Ponekad pomislim da je kvalitativno bolji od statusa Srbije u svetu i statusa regionalne glazbene scene među ostalim svetskim scenama, ali brzo me prođe.
Srpska scena iz Vaše perspektive, uz Partibrejkerse, Kičmu, Darkwoode ili pak Goribor i Repetitor, Škrtice, Jarbole…?
Nenad Pejović: Konfuzija nema kraja, ali pobedićemo.
Pred koncert u Zagrebu vaš odnos s hrvatskim koncertnim pukom?
Nenad Pejović: Dolazimo u „prijateljsku ofanzivu“, a nije tako važno da li će nas dočekati puk, bataljon ili divizija – ishod će goditi obema stranama u svakom slučaju.
Iduća petoljetka KKN? Par projekcija?
Nenad Pejović: Ostajemo slobodni u stavu i delovanju, a izdvojio bih sledećih par projekcija: prva je „Projections“ od The Blues Projecta, to je jedna stara ploča sa zanimljivom numerom „Flute Thing“, a drugu neka svako usmeri na bilo koju Roršahovu mrlju i javi nam odgovor!