Treći dan 6. SuperUho Festivala u Primoštenu – pobjeda na bodove

Završna večer SuperUha predstavljala je konstantu špicu, a nastupali su Uzeda, Colin Stetson, Lovely Quinces i Chui.

Uzeda na 6. SuperUho Festivalu (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Završna večer šestog SuperUha prošla je bez ijednog pogrešnog koraka. Chui i Lovely Quinces bili su uobičajeno odlični, Colin Stetson zanimljiv i impresivan kao i uvijek, a najveće iznenađenje finala priredio je sicilijanski bend Uzeda koji je stekao pregršt novih fanova.

Sunce je polako zalazilo kada je ovaj bend izašao na pozornicu. Već samim pogledom na članove bilo je jasno da je riječ o sastavu čija životna dob dvostruko premašuje onu velike većine ostalih izvođača večeri, a i sviraju već više od trideset godina na talijanskoj undrerground sceni. Kao preporuku benda svaki press release vjerojatno spominje njihove suradnje s velikim Steveom Albinijem, a i slavni John Peel ih je zvao u svoju radijsku emisiju u devedesetima. Kome treba dodatna preporuka, vjerojatno nije suviše upućen u tekovine alternativne glazbe.

Uzeda na 6. SuperUho Festivalu (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Pjevačica Giovanna Cacciola pozdravila je publiku i predstavila ime benda. Htjela je dodati kako dolaze iz Italije, ali su je kolege prekinuli pjesmom, ako se to pjesmom uopće može zvati. Buka i post-punk ritmovi, specifičan zvuk koji gotovo i ne zvuči kao grupno muziciranje, sulude dionice gitarista Agostina Tilotte i energija koja je samo rasla iz takta u takt, iz pjesme u pjesmu, uz vriskove vokalistice stvorili su atmosferu kakvu smo odmah poželjeli ponoviti u nekom mračnom gradskom klubu. Nije to glazba za svakoga, ali svakako su privukli pozornost velikog broja publike, što se dalo zaključiti prema pozamašnom redu zainteresiranih koji se okupio kako bi ostavio novac za majice i ploče koje je bend prodavao još i za vrijeme sljedećeg nastupa.

Uzeda na 6. SuperUho Festivalu (Foto: Fotosekcija KSET-a)

A sljedeći je nastupio Colin Stetson, stari prijatelj hrvatske publike kojega smo prošle godine mogli gledati u KSET-u na ZEZ festivalu gdje je nastupio sa svojom jazz-metal formacijom Ex Eye. Ovaj put Colin je došao sam naoružan dvama saksofonima, standardnim tenorom i svojim zaštitnim instrumentom, mamutskim bas saksom koji izgleda kao da teži tonu a zvuči kao da na zemaljsku površinu izbijaju basevi sa sotoninih zvučnika iz pakla. Pobrojali smo devet mikrofona kojima je taj instrument ozvučen, a tome treba dodati i klasični mikrofon na stalku te jedan omotan oko Stetsonova grla.

Colin Stetson na 6. SuperUho Festivalu (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Svemu ovome kada se dodaju matrice s nasnimljenim pratećim vokalima i bas dionicama čini potrebu za pratećim sastavom izlišnom. I premda Stetson jest sebi dovoljan na pozornici, sviranje ovog instrumenta iziskuje nadljudski fizički napor, pa se činilo kako će nastup u trajanju od nešto više od sat vremena biti previše čak i za mišićavog i snažnog Colina. Ipak, hrabro je otpuhao svoje, a publika je pohrlila prema maloj pozornici po prvi put te večeri.

Tamo se za izlazak pred ljude spremala Dunja Ercegović aka Lovely Quinces i to u jednom od svojih posljednjih solo akustičnih nastupa u ovoj fazi karijere. Misli su joj već u bendu o kojem je i pričala u nekoliko navrata, ali isto tako svjesna je da je u takvoj formaciji zarada bitno manja, a novac joj treba jer, kako kaže, voli pojesti gurmansku pljeskavicu na Zlarinu. Pa je primorana svirati na festivalu bez hrane kako bi imala za hranu na otoku bez festivala.

Lovely Quinces na 6. SuperUho Festivalu (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Dala nam je do znanja da je jako opuštena prije nego se bacila u šetnju što vlastitim repertoarom nešto starijih i nešto novijih brojeva (od “Meet Me In Moscow” i “Call the Shots” do “Sick in the Head”, da nabrojimo neke od favorita), što obrada – onih očekivanih poput “Bloody Mother Fucking Asshole” Marthe Wainwright koju svira
toliko da je smatra svojom i onih manje očekivanih poput “Rock And Roll” Led Zeppelina.

Lovely Quinces na 6. SuperUho Festivalu (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Po pitanju vokalne i sviračke izvedbe Dunja je gotovo svaki put besprijekorna, a pjesme koje pišu su nedvojbeno kvalitetne, što smo na ovom portalu već bezbroj puta isticali, a njezina komunikacija s publikom, često prosta i izravna, sa ili bez seksualnih konotacija sinoć je bila proširena i na pokušaje pričanja viceva, ali nećemo ni o tome previše, budući da nije zvučala oduševljeno idejom da se o tome piše u izvješćima. Nastup je bio vrlo dobar, neka sve ostane na tome.

Chui na 6. SuperUho Festivalu (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Nakon toga ostalo nam je samo da cijelu priču ovogodišnjega festivala okončamo u fusionu jazza, rocka i elektronike s jednim od trenutno najnapetijih domaćih sastava, bendu Chui. Projekt klavijaturista Tonija Starešinića s koprivničkim izazivačem Colina Stetsona, Vojkanom Jocićem na saksofonu, te Kriesovom ritam sekcijom, Konradom Lovrenčićem na basu i Ivanom Levačićem na bubnjevima sinoć je publiku počastio velikim početnim blokom koji se sastojao od čak tri nova broja koji će se naći na nadolazećem albumu.

Chui na 6. SuperUho Festivalu (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Zvučalo je to u uvodu grandiozno, pomalo stilski srodno onome o čemu smo prije mjesec dana pisali u reportu s koncerta Kamasija Washingtona u Goriziji. U drugom broju koji su predstavili pod imenom “Sila mi je” bend se razigrao, da bi u trećoj pod radnim nazivom “Malj” doista udijelio nekoliko udaraca teškim čekićem s energijom heavy metala. Udarci su pali i u “Punch”, kao i u temi iz Terminatora koja im je prethodila.

Čvrst i usviran, Chui je bend bez slabe karike u postavi i u setlisti, a isto se može reći i za cjelokupni dojam posljednje večeri SuperUha. Festival je ove godine započeo u problemima, u drugoj večeri doživjeli smo najbolji nastup šestoga izdanja, onaj fenomenalnog Marca Ribota, a okončan je finalnom večeri koja bi, kad bi se zabava i glazba tako bodovale, vjerojatno odnijela pobjedu na bodove. Sigurno ima dosta onih koji bi zajedno sa mnom potpisali da Uho ostane u ovom “NO Jazz” formatu, a sljedećem se izdanju radujemo u kojem god ga obliku organizator ostvario.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X