King Gizzard & the Lizard Wizard ‘Omnium Gatherum’ – pakleni juriš na žanrove

Postoje bendovi koje ne zanimaju ni trendovi ni struje. U biti zanima ih samo struja, ona električna. Da se prikopčaju i, kako bi Štulić rekao, samo da sviraju. Australski King Gizzard & the Lizard Wizard je jedan od njih.

King Gizzard & the Lizard Wizard ‘Omnium Gatherum’

U deset godina postojanja King Gizzard & the Lizard Wizard objavili su dvadeset albuma. Dakle, u prosjeku dva albuma godišnje i u tom periodu iz matičnog Melbournea osvojili dobar dio rokerskog svijeta, bar ono što je ostalo od njega. Uskoro će taj sastav koji je na glasu kao jedan on onih koji rijeko kad, gotovo nikad, odsvira isti koncert, u dvije večeri u Šibeniku svojim stavom i energijom, u pozitivnom smislu kazano, razbucati i hrvatsku publiku.

Na šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovila promovirat će posljednji studijski album „Omnium Gatherum“, ujedno jubilarni 20. po redu i prvi dupli u karijeri, jer kad je već bal, neka bude dvostruki, reklo bi se pomalo ironično, iako ničeg ironičnog u radu King Gizzarda & the Lizard Wizarda nema – samo goli talent, želja i rad.

I naravno, luđačka samouvjerenost, jer kako drukčije protumačiti proljetni potez izbacivanja prvog singla koji traje 18 minuta i 17 sekundi? King Gizzard & the Lizard Wizard su upravo to učinili s pjesmom „The Dripping Tap“, u prijevodu: „Kapajuća slavina“ koja je po atmosferi prije suludo spuštanje brzacima rijeke Colorado, nego kapanje vode iz slavine. Ukratko, „The Dripping Tap“ je ne samo predivna vintage psych rock vožnja, već ujedno i jako zanimljivo koncipirana pop pjesma koja kad vam legne nakon preslušavanja na repeat nekim čudom postaje sve kraća i kraća. Masterpiece modernog rocka koji vas prebrzo navuče na želju da želite još takvog štofa i u trenutku dok postoji samo prvi singl uvelike podržavate mogućnost da bi bilo sasvim dovoljno da australski ‘Gušteri’ imaju još tri takva asa, za svaku stranu vinila po jedan, time i opciju da vas u miru na duže vrijeme gazi njihov psihodelični vlak rifovlja & ritma.

Ali, avaj, dobro je poznato da King Gizzard & the Lizard Wizard osim što vole svirati puno, vole svirati i raznoliko i time u prvi plan gurati i svoje skakanje iz žanra u žanr poput slobodnih elektrona. U tom smislu nakon „The Dripping Tap“ dolazi, montipajtonovski kazano; nešto sasvim drugačije.

„Magenta Mountain“ vozi sanjivom pop cestom s retro utjecajima zapadne glazbe na način kako je nekad doživljavana i interpretirana na indokineskom poluotoku, a to poglavlje zaokružuje slično nasađena „Kepler-22b“ prije no što se nametne heavy metal otkivak „Gaia“. Skok u radio friendly ozračje, uvjetno kazano nekih soul sedamdesetih, nastupa s „Ambergris“, a jednako takav iznenadni preokret u hip-hop potom donosi „Sadie Sorceress“, koja kao da je ispala s prvog albuma Beastie Boysa.

Da toj vrsti turbulencije nema kraja, koja podsjeća na sumanuto skakanje s jedne na drugu radio postaju, dokazuje „Evilest Man“ koja je najbliža psihodeličnoj psihologiji uvodne „The Dripping Tap“, dok „The Garden Goblin“ uskače u tračnice još dalje prošlost, one u kojoj su Zager i Evans pjevali o godini 2525.

No s funk vožnjama „Blame It On Weather“ i „Persistance“ King Gizzard & the Lizard Wizard malo staju na loptu, a i to je bolja polazna točka za hip-hop đir koji uslijedi s „The Grim Reaper“ i potom odličan plesni ubod s „Presumptuous“. „Predator X“ svojim nazivom i prije nego li počne nagovještava i drugi korak u heavy metal, što ujedno zatvara i pomisao na daljnja žanrovska lutanja na ovom albumu. Okvir je dakako širok, kao što je bila i čudna odluka za izlazak s jednom osamnaest minutnom „The Dripping Tap“, no poput te pjesme i ovaj dvostruki album se dužim preslušavanjem nekako imaginarno svodi na neku uobičajenu duljinu, što samo govori o kvaliteti samih pjesama bez obzira na njihovu žanrovsku pripadnost.

Obzirom na eruptivni početak albuma, završnica slušatelja vozi u chill out zonu s čak tri broja, a to su „Red Smoke“, „Candles“ i odjavna „The Funeral“, s tim što posljednja završi odbrojavanjem u istom ritmu kojim počinje „The Dripping Tap“. Taman da vas zarobi u loop ovog modernog albuma promišljanog na način kako se to nekad radilo, a to je da ga se sluša dugo, ili bar do novog King Gizzard & the Lizard Wizard uratka, na koji, sudeći po dosadašnjoj praksi, neće trebati dugo čekati.

Tko zna, možda ga čak i izvedu za par dana pred hrvatskom publikom. Ipak je to bend od kojeg se može očekivati uglavnom neočekivano.

Ocjena: 8/10

(Universal Music, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X