Srbija je u subotu izabrala svoju pjesmu predstavnicu na nadolazećem Eurosongu koji će se održati u Torinu. Koliko je pak s hrvatske strane ta pjesma izazvala interes, tako je krenulo i pitanje: ‘Tko je ta Konstrakta koja hipnotički mirno gleda u kameru i pjeva o kosi Meghan Markle?’
Za početak, Ana Đurić alias Konstrakta nije od jučer na sceni, a poznata je i dijelu zagrebačke klupske publike koja ju je u nekoliko navrata mogla vidjeti i čuti u bendu Zemlja gruva! u kojem je pjevala rame uz rame s MC Milovanom i Zoe Kidah za pjevačkim mikrofonima. Početkom drugog desetljeća ovog stoljeća Zemlja Gruva! činila se kao beogradski odgovor na naše Jinxe, a potpisnik ovih redaka svjedočio je njihovoj plesnoj silovitosti još 2011. kada su oni i zagrebački Elemental svirali ispred Amy Winehouse na njenom glasovitom posljednjem koncertu podno Kalemegdana u Beogradu. Dakle, iza Konstrakte je itekako dobro utaban put u funku, soulu i popu, a njena pobjednička pjesma Beovizije (što bi mi rekli ‘srpske Dore’) savršeni je primjer što znači umjetnička nadogradnja u smislu kad se ciljano pruži nešto novo koje je istovremeno provokativno i atraktivno, a uz to ulazi u trominutni gabarit onoga što se traži na Eurosongu – a to je originalni pristup, nešto što odskače.
Uspjela je u te tri minute uklopiti trač rubrike s kraljevskih dvora, opsesiju zdravljem (koja datira puno prije pandemije, a s njom u kombinaciji postiže buster efekt), kao i položaj glazbenika u današnjoj pandemijskoj situaciji (kod otpjeva da nema zdravstvenu iskaznicu), uz sve glazbeno je oživjela medicinski rječnik na način za koji smo mislili da samo Rambo Amadeusu leži. Nadalje, tijekom besprijekornog nastupa Konstrakta sjedi i pere ruke u lavoru. Ima li jače simbolike u svijetu u kojem svi ‘peru ruke od svega’, ponajviše od odgovornosti? I naravno tu je i taj prodorni ozbiljni hipnotički pogled u kameru iz kojeg kao da su isisane sve uobičajene pjevačke emocije, grimase i gestikulacije. Konstrakta ima pogled liječnice koja kao da se sprema da vas upravo operira.
„In Corpore Sano“ je egzaktni primjer kako pop u današnje vrijeme treba promišljati. To nije kretensko srozavanje (stereotip kojeg poput brane od stvarnosti dižu mnogi glazbenici jer se kao ne žele ‘spuštati na taj nivo’), već pamet i originalnost prije svega, a potom i umijeće kako to uobličiti i prezentirati kao zanimljivu ideju. I što je najvažnije, nema tu kopiranja. Ima nadahnuća, i te dvije stvari ne treba miješati, jer kreću iz različitih izvorišta.
Gotovo da je uzalud pokušati kopirati trendove, nasloniti se na uspješne koji su već utabali staze, već treba pronaći original u sebi. Upravo to je Konstrakta i učinila. Primjerice, gledanjem finalnih izvedbi s Beovizije, Konstrakta ja bila sama među naletom femme fatale izvođačica oskudno odjevenih i scenski ‘napucanih’ kao da su klonovi prošlogodišnjih predstavnica Hurricane. To dakako odražava vrhunski profesionalni tretman glazbe koja, mjereno Billboardom, hara i Hrvatskom. Gotovo je svaka od tih pjevačica na tragu Senide, što je odraz trenutne situacije onoga što prolazi kod publike. No, s druge strane izvan te unificiranosti nema artističkog dometa, a to je upravo pružila Konstrakta.
Druga, gotovo najbitnija stvar je pobjeda pjesme „In Corpore Sano“ u konkurenciji ‘pokera pjevačica’ od kojih bi se svakoj mogao zalijepiti epitet srpske wannabe Beyonce. A odgovor se možda krije u komentaru mog beogradskog kolege Srđana Strajnića: „Gledaš izbor za Pesmu Evrovizije. Prođe sedamnaest pesama i pitaš se zašto to uopšte gledaš. Onda dođe osamnaesta pesma. Konstrakta. I ti znaš da je to tvoja pesma, da je to tvoja ekipa. Ne znaš zašto je to tako ali prosto znaš. I pomisliš: neka crknu dušmani. I pošalješ poruku sa brojem 18 u njoj. Po prvi put u životu učestvuješ u izboru pesme za to takmičenje. I tvoja pesma pobedi. I to ti da nadu da možda ipak ima nade za ovu zemlju.“
U toj vrsti raspoloženja Strajnić definitivno nije bio sam, jer nije on jedini poslao poruku za pjesmu broj 18, već većina cjelokupnog auditorija koji je u hrpi kiča prepoznao nešto što tom kiču ne pripada.
Youtube trending pjesme „In Corpore Sano“ ovog vikenda (više od 4 milijuna pregleda) govori u prilog toma da i regija reagira izuzetno dobro na jedan takav naizgled anti-pop iskorak, a u biti se odvija klasični pop moment, tj. nešto postaje popularno (s razlogom).
Ne bih želio biti zloguki prorok, no usporedba te situacije i onog što je proizvela pobjeda Mije Dimšić s pjesmom „Guilty Pleasure“ (dosad 612 tisuća pregleda) na Dori su nebo i i zemlja. Naša Mia je (također mjereno Billboardom) samo uspjela dovesti „Willow“, godinu dana staru pjesmu Taylor Swift, na Croatia Songs listu, iz razloga jer se najviše pričalo o tome da je riječ o plagijatu. Je li to dovoljno da bi se dogodilo čudo na Eurosongu?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
