Memoraciji povodom pedesete godišnjice smrti glazbenika Johna Coltranea pridružio se i festival Impuls Tanz, izvedbom autorske koreografije na originalnu glazbu epohalnog albuma ‘A Love Supreme’.
Album „Ljubav Božja“ iz 1964., afro-američkog tenor-saksofonista, skladatelja, improvizatora i vođe malih sastava Johna Coltranea jedan je od bastiona modernog jazza, točka. Ove se teme ne svira ovlaš, ne spadaju u uobičajenu popudbinu jazzera, tzv. standarde… Svaka od četiri kompozicije s albuma poprima dimenzije stavka, a svaki član kvarteta vlastitom je zvonkošću instrumenta ovladao takvim duhovnim nabojem da je definirao i nadolazeće žanrove. Album je ušao u pop-kulturu i kao uzor žive tradicije postao međaš posvećen ravnopravno svim građanima svijeta. Inovacija nije zaobišla ni ton-majstore, Coltraneov jazz otvara poglavlje ‘reskog’ zvuka.
Španjolski koreograf Salva Sanchis s belgijskom kolegicom Anne Teresom de Keersmaeker (kolektiv Rosas) već je 2005. godine prepoznao da je struktura ovog djela, poligon idealan za plesnu strukturu. A kako i ne bi? Karizmatični tenor-saksofon koji akorde poslaguje po horizontali vuče za sobom klavirski trio poput kakvog Zeusa pretvorenog u boškarina, stvarajući jednu pravu pravcatu detonaciju diljem koordinatnog sustava; neodoljiva je to inspiracija za koreografsku nadgradnju. Nije li uostalom sve što ima uslijediti nakon Coltraneova albuma „Ascension“ zvuk učinilo fizičkim, što se na „Love“ jasno čuje?!! Prva verziju koju je Sanchis otplesao uz kolegice Cynthiju Lemiy, Mayu Michael i kolegu Igora Šiška (Shyshko – op. aut.), preuzimlje brazilski plesač Jose Paulo dos Santos, skup s kolegama Bilalom El Hadom, Jasonom Respillieuxom, te Thomasom Vantuycom.
Pozornica Volkstheatra nadomak kompleksa Museums Quartiera pretprošlog je petka, 28. srpnja bila ispunjena parovima očiju tolikih mnogih koji su koreografiju popratili kao prijeloman društveni događaj. Kritički pogledi mogli bi reći da je u publici bio znatan broj liberalne buržoazije, bez generacijskog limita, skupa s umjetničkom klasom koja se nije libila niti kolektivističke večere iz plastičnih tanjura sjedeći na stepenicama pred ulazom. Od obljetnice nije ni prošlo tucet dana, bilo je to na projekciji filma „Chasing Trane“, održanoj u Gartenbau kinu u ponedjeljak, 17. srpnja, istog je dana par godina pred Coltraneom, utihnuo i puls Billie Holiday.
Festival koji se na raznim lokacijama diljem Beča održava do sredine kolovoza, dosad je predstavio izvedbe od čijih zvučnih imena izdvajamo „Union of the North“, svojevrsni reality show kojeg Matthew Barney supotpisuje s islandskim plesačima Ernom Omarsdottir i Valdimarom Johanssonom. Tu je radionica sveprisutnog Ive Dimcheva, a Rosas ovom prilikom pozivaju na filmsko predavanje „Rosas plešu Rosas“ cineasta Thierryja de Meya već 8. i 10. kolovoza, dok će se izvedbe istog projekta odvijati u osam dana između 17. i 27. listopada u bečkoj dvorani Odeon.
Sama koreografija „A Love Supreme“ započinje predstavljanjem kvarteta koji kao 3:1 sekundiraju korpulentnom diskursu dos Santosa, poput kakve ‘tonske probe’ u potpunoj tišini. Saksofon sviju saksofona, svoj je smisao uspostavio razbucavajući formu energijom pod kojom je čak i famozna poliritmija bubnjara Elvina Jonesa pokleknula koju godinu kasnije. Dos Santos i ostaje sam na pozornici u potpunoj tišini interpolacijom scene u vidu duhovnog kontakta s nepoznatim i univerzalnim.
Plesači se laćaju stavaka, „Acknowledgment“, „Resolution“ i „Pursuance“ odgovarajući u improvizacijskom slogu. Pozornica Volkstheatra je bez ma kakve intervencije, tek je znoju ostavljeno potopiti taktove glazbe. Između up-tempa i hijerarhije rola stvorit će se diskrepancija, kao da se neumoljivi demijurg ukazao u prostoru sale aerobika… Od koreografije je ostala tek skica, a uzgon ljudske duše prema žuđenoj harmoniji s Bogom utopio je puls ostavljanja duše – saplitanjem preko tempa predloška. Stavak „Psalm“ izveden je kompozicijski, vizualno nalik na klasični biblijski prizor Pietae, polaganjem tijela u horizontalu rake. Ipak, jesmo li vidjeli smiraj ili alternativni kraj?
Predstava od svojih 50 minuta tek svojim nominalnim svršetkom dočekuje energetski odjek. Stajaće ovacije pregazile su pomisao na makar kakvu alternativu ili refleksiju, kvartet je triput izišao na poklon. Adrenalin je stigao na adresu, a šta raspadajući glasnik? Taj ionako nije bitan…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
