Na Raspelu se našao rap punk duo Krankšvester, odnosno jedna njegova polovica koja se odaziva na ime Sett. Hladne glave i bistrih misli ostao je do kraja intervjua.
Meni su veći kick i vrijednost Lana Jurčević i Antonija Šola, estradne, balkanbeat, nazovikakooćeš cure koje si same počinju ili već neko vrijeme pišu glazbu, nego bokte “rock” bendovi kojima producenti ili neki sustrance likovi pišu pjesme i govore što i kako da pjevaju – u takvom sustavu vrijednosti i bezvrijednosti šta se tko uopće ima čuditi u kakvom nam je usranom stanju ta “rawk” krilatica.
Sett: Mislim da u rocku postoji isti problem kao i u bilo kojem drugom žanru. Prije nego isplivaš i vidiš kako funkcionira scena, sklon si to gledati sa sigurne udaljenosti i propovijedati o “pravom rocku” ili “pravom rapu”. Slično se događa i ako te scena prožvače i ispljune. To je taj sindrom “ranjenog jadnika” koji zbog neuzvraćene ljubavi ostaje zarobljen u trenutku i na sve gleda prepun gorčine. Nisi zadovoljan svojom pozicijom pa voliš teoretizirati o glazbi i o tome kako su se svi prodali i kako pravi rock/rap živi u podrumu. Iskreno, nisam ga čuo, a ono što se povlači po podrumima najčešće je tamo s dobrim razlogom.
S druge strane, Lana i Antonija su ono što trebaju biti – pop proizvodi. Međutim, super mi je da su u tome iskrene jer nisam čuo Lanu Jurčević da priča: “Hej, ovo što radim je mamojebni pop iz 1999. Hardkor sranje koje će razvaliti glavu”.
S druge strane, reperi i rokeri koji se dokopaju mainstreama i ozbiljnih zarada, vrlo brzo shvate da tamo žele ostati jer pravi su poslovi u kurcu. U jednom trenutku shvatiš da bi radije četiri puta mjesečno drndao na pozornici i bio popularan nego šest dana u tjednu asfaltirao autoput ili se grbio nad tastaturom u nekom uredu. A onda dolaze i kompromisi, jer da bi zarađivao, moraš se potruditi da što duže ostaneš u milosti onih koji te vole (i plaćaju). Malo je onih koji rade točno to što vole i zarađuju masne pare. Oni su više iznimka koja potvrđuje pravilo, a pravilo je – sviraj to što vole.
Seciraj mi trenutni dati moment rvackog rapa. Što se dešava uopće? A onda što je od toga vrijedno pažnje i uzbudljivo?
Sett: Uvijek postoje oni čijih pet minuta dolazi. Ne znam, čuo sam masu novih repera koji mi odgovaraju, od Toxza, preko Thinga iz Vukovara i Bilija iz Slavonskog Broda. To je ekipa koja će, nastave li raditi to što rade, kad-tad doći na svoje. Jedino je pitanje hoće li u međuvremenu napraviti djecu, zaposliti se, zaključiti da je novac negdje drugdje ili upasti u šeme koje su dosad progutale masu talentiranih ljudi.
Što se producenata tiče, stvar je više-manje nepromijenjena, uz neke male iznimke. Primjerice, Koolade i AC3PO bili su i ostali producenti čije radove bezgranično respektiram. S druge strane, pojavio se Phezz koji svoj posao odrađuje fantastično i treba mu samo “taj” projekt koji će ga predstaviti široj publici, Toza se već nebrojeno puta dokazao radeći za Kanđžiju i odnedavno Frenkieja, a vinkovačka scena dobila je “novu krv” u vidu odličnog Deye i Sikyja čiji bitovi, u nedostatku bolje riječi – rasturaju.
Kad dvije pametne budale počnu karikirat, zajebavat se, pričat o jebanju i bit prosti bez klasičnog presentinga i majmuniranja po prsima “viđe viđe me kako sam ja bolji od boljeg i najbolji sam sam i najviše love i najvećeg kurca imam” dobiješ trenutno najhit rvacke underground i koncertne scene tj bend Krankšvester koji na koncertima imaju feedback tipa krcati klubovi do 300-njak posjetitelja i zborno pjevanje u sav glas od A do XYZ. Tako nešto na malo većem uzorku radio je Mišo, a prije vas u klupskoj varijanti Edo Maajka. U čemu je recept, tajni sastojak, koga ste podmitit trebali za takav feedback, jel vam Fayo pisao pjesme ili Skansi producirao album?
Sett: Iskreno, volio bih da postoji neki recept pa da to možemo i sami forsirati do krajnjih granica, ali vjerojatno smo samo rezultat pravog projekta u pravo vrijeme. Ipak, mislim da je zasluženo jer stvarno se trudimo da to što radimo bude kvalitetno. Trudimo se oko pjesama, trudim se oko produkcije i jebeno se trudimo oko nastupa jer želimo da koncerti budu ono što bismo i sami željeli pogledati. Imamo te “punk koncerte” koji traju po dva i pol sata i nakon toga smo mrtvi. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
