Krankšvester: Selo je bilo i ostalo ‘in’, sve ostalo je žamor

Na Raspelu se našao rap punk duo Krankšvester, odnosno jedna njegova polovica koja se odaziva na ime Sett. Hladne glave i bistrih misli ostao je do kraja intervjua.

Krankšvester: Reperi i rokeri koji se dokopaju mainstreama i ozbiljnih zarada, vrlo brzo shvate da tamo žele ostati jer pravi su poslovi u kurcu.

Meni su veći kick i vrijednost Lana Jurčević i Antonija Šola, estradne, balkanbeat, nazovikakooćeš cure koje si same počinju ili već neko vrijeme pišu glazbu, nego bokte “rock” bendovi kojima producenti ili neki sustrance likovi pišu pjesme i govore što i kako da pjevaju – u takvom sustavu vrijednosti i bezvrijednosti šta se tko uopće ima čuditi u kakvom nam je usranom stanju ta “rawk” krilatica.

Sett: Mislim da u rocku postoji isti problem kao i u bilo kojem drugom žanru. Prije nego isplivaš i vidiš kako funkcionira scena, sklon si to gledati sa sigurne udaljenosti i propovijedati o “pravom rocku” ili “pravom rapu”. Slično se događa i ako te scena prožvače i ispljune. To je taj sindrom “ranjenog jadnika” koji zbog neuzvraćene ljubavi ostaje zarobljen u trenutku i na sve gleda prepun gorčine. Nisi zadovoljan svojom pozicijom pa voliš teoretizirati o glazbi i o tome kako su se svi prodali i kako pravi rock/rap živi u podrumu. Iskreno, nisam ga čuo, a ono što se povlači po podrumima najčešće je tamo s dobrim razlogom.

S druge strane, Lana i Antonija su ono što trebaju biti – pop proizvodi. Međutim, super mi je da su u tome iskrene jer nisam čuo Lanu Jurčević da priča: “Hej, ovo što radim je mamojebni pop iz 1999. Hardkor sranje koje će razvaliti glavu”.

S druge strane, reperi i rokeri koji se dokopaju mainstreama i ozbiljnih zarada, vrlo brzo shvate da tamo žele ostati jer pravi su poslovi u kurcu. U jednom trenutku shvatiš da bi radije četiri puta mjesečno drndao na pozornici i bio popularan nego šest dana u tjednu asfaltirao autoput ili se grbio nad tastaturom u nekom uredu. A onda dolaze i kompromisi, jer da bi zarađivao, moraš se potruditi da što duže ostaneš u milosti onih koji te vole (i plaćaju). Malo je onih koji rade točno to što vole i zarađuju masne pare. Oni su više iznimka koja potvrđuje pravilo, a pravilo je – sviraj to što vole.

Seciraj mi trenutni dati moment rvackog rapa. Što se dešava uopće? A onda što je od toga vrijedno pažnje i uzbudljivo?

Sett: Uvijek postoje oni čijih pet minuta dolazi. Ne znam, čuo sam masu novih repera koji mi odgovaraju, od Toxza, preko Thinga iz Vukovara i Bilija iz Slavonskog Broda. To je ekipa koja će, nastave li raditi to što rade, kad-tad doći na svoje. Jedino je pitanje hoće li u međuvremenu napraviti djecu, zaposliti se, zaključiti da je novac negdje drugdje ili upasti u šeme koje su dosad progutale masu talentiranih ljudi.

Što se producenata tiče, stvar je više-manje nepromijenjena, uz neke male iznimke. Primjerice, Koolade i AC3PO bili su i ostali producenti čije radove bezgranično respektiram. S druge strane, pojavio se Phezz koji svoj posao odrađuje fantastično i treba mu samo “taj” projekt koji će ga predstaviti široj publici, Toza se već nebrojeno puta dokazao radeći za Kanđžiju i odnedavno Frenkieja, a vinkovačka scena dobila je “novu krv” u vidu odličnog Deye i Sikyja čiji bitovi, u nedostatku bolje riječi – rasturaju.

Kad dvije pametne budale počnu karikirat, zajebavat se, pričat o jebanju i bit prosti bez klasičnog presentinga i majmuniranja po prsima “viđe viđe me kako sam ja bolji od boljeg i najbolji sam sam i najviše love i najvećeg kurca imam” dobiješ trenutno najhit rvacke underground i koncertne scene tj bend Krankšvester koji na koncertima imaju feedback tipa krcati klubovi do 300-njak posjetitelja i zborno pjevanje u sav glas od A do XYZ. Tako nešto na malo većem uzorku radio je Mišo, a prije vas u klupskoj varijanti Edo Maajka. U čemu je recept, tajni sastojak, koga ste podmitit trebali za takav feedback, jel vam Fayo pisao pjesme ili Skansi producirao album?

Sett: Iskreno, volio bih da postoji neki recept pa da to možemo i sami forsirati do krajnjih granica, ali vjerojatno smo samo rezultat pravog projekta u pravo vrijeme. Ipak, mislim da je zasluženo jer stvarno se trudimo da to što radimo bude kvalitetno. Trudimo se oko pjesama, trudim se oko produkcije i jebeno se trudimo oko nastupa jer želimo da koncerti budu ono što bismo i sami željeli pogledati. Imamo te “punk koncerte” koji traju po dva i pol sata i nakon toga smo mrtvi. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X