Krankšvester: Selo je bilo i ostalo ‘in’, sve ostalo je žamor

Na Raspelu se našao rap punk duo Krankšvester, odnosno jedna njegova polovica koja se odaziva na ime Sett. Hladne glave i bistrih misli ostao je do kraja intervjua.

Krankšvester

Znaš što je Krank? To ti je bolesno. Neizlječivo znači terminalno bolesno. Samo što od te bolesti ne umireš nego se smiješ. Aiii. A švester ti je sestra. Nju bi trebalo jebat. Znač kako? Da je okreneš naglavačke i gležnjeve zakačiš na kuke i privežeš mekom vatom obložiš kožu da ne steže i namažeš je medom do pupka a vaselinom prema dolje. I onda se igraš pravih i krivih odgovora. Mazooo, ko je(be) najboljije na svijetuuuu? Ako zausti nešto što neće ličiti na “ti” odmah porinuće. Eto. Oni koji su mlađi od 18 i pročitali su rasipani sadržaj još nesnimljene pjesme sekstonskog rap punk dua Krankšvester otprilike znaju da bi ti ljudi u Saboru napravili ono što nedostaje facama. Dali im smisla. Kako i zašto? Read and weep…

Rap odvaljuje nogom u dupe rock and rollu i drugim zatečenim žanrovima. Zašto je tako, ako je tako? Držimo se Rvacke.

Sett: Nisam siguran da je tako. Štoviše, mislim da je trenutno najuspješnija kombinacija hip hopa s klasičnom rock postavom. Nisam siguran zašto je tako (vjerojatno naviknutost na uobičajene obrasce), ali čini se da je riječ o uobičajenoj postaji na putu do šire publike. Ili… Kombinacija s daleko popularnijim žanrovima. TBF, Elemental, Edo, Kandžija, Dječaci pa čak i Connect, svi su prepoznali taj crossover kao rješenje, a to je vrlo često znak “zrelosti” (koliko god mrzio “zrelost” u glazbi), ali i najbrži način da dođeš do većeg broja slušatelja. Mislim da smo premalo tržište za stroge žanrovske podjele.

U početku bijaše riječ…i onda 101 i Blackout. I Mc Buffalo i Ugly Team Leaders s kvarnerske strane. To dođu kao neki korijeni žanra u nas. Poslije komercijalnog uzleta s Tram 11 i Bolesnom Braćom, El Bahatteejem i megavrhunca Edom Maajkom i TBF-om, slijedi povremeni medijski bljesak tipa Shorty, Dječaci, revival Generala Woo, pa poniranje opet na razinu preživljavanja scene. Je li tome tako prirodan tok bez obzira na kvalitetu ili je stvar prirodne selekcije ili rezultatom ipak činjenice da nije dovoljno svakom uzet mike pa prduckat this and that?

Sett: Ne znam. Mislim da su medijski prostor dobili apsolutno svi koji ga zaslužuju, a ostali se jednostavno nisu uspjeli razviti do te mjere da bi bili prihvatiljivi većem broju ljudi ili barem još uvijek nemaju singl koji bi taj posao odradio umjesto njih.

Krankšvester su Sett i 3ki Stil

Generalno, mislim da je scena na mjestu. Imamo osjećaj da diše i svako malo na površinu izbaci nešto što valja. Jedino je pitanje kada će isplivati neko novo ime. I naravno da nije dovoljno uzet mikrofon i srat gluposti, ali mislim da je došlo vrijeme da netko izađe s nečim originalnim jer ne mogu više slušati likove koji laprdaju o stanju u državi, a iz svake je riječi kristalno jasno da o funkcioniranju društva nemaju pojma.

Nije dovoljno reći “jebeš ovu državu”, “selim u Kanadu” ili “svi su oni isti” da bi imao kredibilitet. “Socijalni angažman” postao je isprika i omiljena krilatica onih koji ističu očito, a smatraju da su svojim pjesmama secirali društvo i ukazali na goruće probleme. Nažalost, slične budalaštine čujem i kod onih koji su se već etablirali na sceni, a sve se svodi na gomilu polutanskih opservacija koje na kraju dana nisu rješenje već više dio problema.

Znaš što je meni famozno? Taj subžanr estradnog rapa s primjesama folka i tambura rapa – to kako je Shorty skliznuo od one trik pjesmice do dueta s Žakom i sličnim križanjima koje već prije laboratorija možeš namirisati kako neće činit dobro, pa kako su Connect izvirili svakom iz dueta dok nisu patentirali medijsku viđenost na Novoj TV, pa onda ima onaj neki Berny koji ima lančiće i tamburicu – bokte to je za dokumentarac snimit…

Sett: Iskreno se nadam da Shorty i Berny rade ono što vole i ono u što vjeruju. I nadam se da su zaradili novac, jer ako nisu – to je samo tužno. I jedan i drugi vremenom su razvili želudac za izbacivanje “prigodničarskih pjesama” koje djeluje izuzetno neiskreno i izvještačeno. Dražen Petrović? Imamo pjesmu. Nova Godina i Božić? Imamo. Vukovar? Tu sam. Neka medijski razvikana priča? Nema beda. Oni su nešto kao tabloidska verzija glazbenika, nametnici koji preživljavaju zahvaljujući eksploataciji niskih strasti.  Ne vjerujem da u tome postoji nešto iskreno, ali vidim da to vole predstavljati kao takvo. I zaista nemam ništa protiv toga da zaradiš pare prostitucijom, ali volio bih da su iskreni. Ili da barem bolje lažu. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh