Prije nego je uopće zasjeo na mjesto glavnog urednika Hrvatske televizije, imenovanje Brune Kovačevića izazvalo je pravu buru negodovanja, koja je rezultirala i ostavkom jedne članice Vijeća HRT-a, a potom i medijskim napisima vijećnika Ante Tomića i Ive Goldsteina koji su, navodno motivirani javnim interesom, našli za shodno da o cijelom trileru javnost izvjeste u Jutarnjem.
Svašta se tu događalo: navodno su se na piću prije sjednice svi vijećnici unisono dogovorili da nema teorije da pripuste sportskog novinara na tako važnu funkciju, da bi na kraju dvoje od njih doslovno preko noći promijenilo mišljenje i glasalo za. Tomić i Goldstein su, valjda previše zabezeknuti takvim razvojem događaja, na sjednici samo šutke glasali protiv. Nedokučivo je samo što ih je toliko šokiralo; Goldstein bi kao povjesničar trebao u malome prstu imati sve slične primjere kojima su se kroz povijest na ovaj način mijenjala mišljenja i donosile krucijalne odluke, a Tomićeva bi spisateljska mašta trebala sezati i puno dalje od ovako prozaičnog scenarija. Osim toga, obojica imaju iskustvo življenja u Hrvatskoj gdje su se u zadnjih dvadeset godina stvari događale po principu “što nelogičnije, to veća vjerojatnost da će se dogoditi”.
Po svemu sudeći, nisu se bez razloga bojali. Novi je glavni urednik već u samom startu odlučio da će, kad već od većine suradnika koja nije glasala za njega ne može uz poziciju po defaultu dobiti i dužno mu pripadajuće poštovanje, isto zaraditi strahovladom. Tako je odmah počeo zveckati disciplinskim mjerama, otkazima i smanjenjem plaća. Dobro, ruku na srce, ovo posljednje mu možda i nije tako loša ideja, budući da je javna tajna da na javnoj televiziji postoji klika koja honorare prima bez da se na poslu uopće i pojavljuje. Upitno je, pak, hoće li baš oni osjetiti nove mjere na vlastitom džepu, ili će se, poslovično, one odraziti na one koji najviše rintaju, a čiji je rad najmanje zamijećen.
Osim toga, izazvan boljom gledanošću Nove TV, najavio je komercijalizaciju javne televizije, te na opće zgražanje javnosti najavio ukidanje čak sedam emisija, mahom vanjskopolitičkog karaktera. Tako će se prve uštede na Hrvatskoj televiziji dogoditi već iza Nove godine, kada će se prestati producirati otkačeno “Globalno sijelo”, simpatična ostavština Joška Martinovića, “To je Europa”, “Paralele”, “Oko globusa”, “Euromagazin”, “Animatik” i “Peti dan”. Škarama su u posljednji čas izmakli ‘Reporteri’, iako se najviše šuškalo upravo o ukidanju ove izvrsne vanjskopolitičke emisije kojom nas je urednica Mirjana Rakić godinama informirala o onim svjetskim događajima i trendovima o kojima se rijetko govori u mainstream medijima.
“Euromagazinu” i “Paralelama”, međutim, nije pomogla ni činjenica što su nagrađivane, ni što su, unatoč opskurnim terminima i slabim najavama, izuzetno gledane, pa ni to što su protiv njihova ukidanja glas digle i nevladine udruge Kuća ljudskih prava i GONG. Proglašene su nepotrebnim troškom i odlaze na groblje upokojenih produkcija, kao i “Peti dan” koji je konačno, nakon promjene voditeljice i s novim sastavom društveno angažiranih intelektualaca, većinom mlađe generacije, postao gledljiva i relevantna emisija u kojoj se bez svađalačkog tona i samopromocije pojedinaca potiče refleksija o aktualnim društveno-političkim kulturnim i ekonomskim zbivanjima na domaćoj i globalnoj sceni. Njezino ukidanje neshvatljivo je tim više što ovakav tip emisije, endemičan u javnom diskursu, zaista ne može biti jefinije producirati; imamo scenografski jednostavno uređen studio u kojemu sjedi petoro intelektualaca koji, nakon pripadajućeg kratkog priloga, raspravljaju o nekoj, nipošto nevažnoj, temi. S druge, pak, strane, ako imamo na umu onu već spomenutu vjerojatnost nelogičnosti, kao i svijest da živimo u zemlji u kojoj je glagol filozofirati gotovo postao neka vrsta psovke kojom se pokušava diskreditirati svaki pokušaj kritičkog promišljanja, bilo bi gotovo začudno da je ovakav projekt uspio preživjeti prvi val rezanja u svrhu takozvane uštede.
Za što je to konkretno novi glavni urednik javnog servisa nakanio štedjeti, nije nam još poznato. Činjenica jest jedino da je najavio rat konkurentskoj televiziji koja, budući da je komercijalna, ni po čemu ne bi trebala biti ni konkurencija, a kamoli prijetnja javnom servisu koji ima zakonske dužnosti informirati o onome što komercijalne televizije ne moraju, pa ni ne čine.
Nadajmo se samo da će “ušteđeni” novac pretplatnika biti usmjeren u produkciju nečega suvislog, poput recimo okljaštrenog dramskog programa, a ne još jednog izdanja degutantnih Škorinih umotvorina kojima, po uzoru na Novu TV, već nekoliko sezona terorizira gledateljsku inteligenciju.
Barem se nadati još možemo jer, ako ništa drugo, ako je već nemoguće, barem je besplatno.
Prijašnje Peglanje ekrana: Cirkus nije završen, samo su vlasnici otišli po novi šator
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
