Lea Radolfi je magnet. Glas je na mjestu. Pjesma je nova u kontekstu nemanja novoga na domaćoj glazbenoj sceni pa svaki odmak od stereotipa i dosada predstavlja novost i novotariju.
Ima li pritiska? Obzirom da vas jedna nekoć bitna danas šlepana po inerciji nemanja ničega drugoga 101-ca na Ceneru proglasi hitom godine…
Lea Radolfi: Od Cenera smo krenuli i tada nitko nije ni čuo za nas, Maja Kosa i cijeli tim su nas jako podržavali i beskrajno smo im zahvalni. Našu pobjedu za singl smo fino proslavili (za nas je i taj mali uspjeh bio veliki, starci su plakali od sreće) i začinili ostatkom šampanjaca od Nove godine. No iskreno, kada se i 101 raspala i kada su ljudi počeli volontirati tamo u početku , slušala sam ju više no ikad, muzika je bila jako dobra. Fali više radija koji su puno otvoreniji za nove valove. Jer ovako nema promjene, nema revolucije. Ona možda neće bit ono što je bila, ali to ne umanjuje njenu bitnost. To je radio koji se usuđuje. Dovoljno sam rekla.
Onda se pojavi video u kojem skoro gola lijepa djevojka sjajnog glasa s pamtljivom i malo drugačijom pop harmonizacijom masira i bude dodirnuta od skoro golog fino građenog mladića kojem se na tijelu vrte projekcije i stvar se pokrene. Tvoja je ideja sjajnog spota, ali zašto nije bilo full monty (naravno bez otkrivanja, ali da se ne vide rubovi njegovih gaća i tvog dekoltea il čega li već)?
Lea Radolfi: Zanimljivo pitanje. Zato jer da smo goli odvratilo bi pozornost od onog bitnog. To je se događa u videima. Nisam se htjela igrat s erotikom, jer je tanka granica između toga da izgleda jeftino. U prvotnom scenariju sam zamislila da budemo potpuno goli, ali sam se predomislila jer sam odlučila da budemo jednostavni,da se postigne normalnost i jednostavnost jedne djevojke i dečka, tj. on nosi bokserice i hlače, ja imam majcu i imam jako malo šminke. Zašto ne? Baš zato što bi bilo očekivano da smo goli. Eto, bam! Upadnu vam rubovi njegovih hlača. I to mi je super. To što je on gol bilo je potrebno samo da možemo napravit lakše green-screen na koži. Nisam ni htjela postići, kako bi ja to rekla, preforsirani art, htjela sam da bude lijepo, no ne preforsirano. Da sam išla na erotiku potpuno bi drukčiji bili kadrovi. Što se te tzv. masaže tiče, to se odnosi na to kada on mene maže daje mi loše emocije jer kao što vidite unutar toga se kreću crno-bijeli videi sa snijegom, djevojkom na mostu, opet se vidi neko putovanje… tj. odnosi se na to da mi on daje loše emocije i na kraju me guši u tome svemu. Kada ja njega mažem vidite da su lijepi kadrovi u boji, ja ga pokušavam ugušit emocijama koje su za mene lijepe. Svaki kadar je pomno biran, neke smo naknadno snimali, neke smo imali od snimki frendova. Svašta smo koristili.
Cijeli rad je zasad skoro pa kompletno tvoj autorski pristup. Gdje si i što si, tko si mimo mikrofona i odakle crpiš teme o kojima pjevaš? Jesu li pop kultura i okruženje ili vlastita koža?
Lea Radolfi: Počela sam pisati jer sam mislila da ako neku emociju pretvorim u pjesmu da će ona nestat. Tako je i bilo. Nisam nikad išla za tim da napišem nešto da bude hit. “Voli me” je nastala iz čistog ženskog krika za ljubavlju u skloništu na zagrebačkim Ravnicama. Kad stvorim pjesmu, stvorim joj i vizualni identitet. Obično nemam puno muzike sa sobom,otkrijem neki bend ili pjesmu te forsiram dok mi ne dosadi. To nekad traje mjesecima. Puštam da stvari dođu do mene. Pokušavam da sve što napravim proizlazi iz moje esencije i vlastite kože, zato naprimjer ne čitam poeziju da slučajno podsvijesno ne pokupim nešto od tamo, a niti ju pretjerano volim. I tako sa većinom stvari. Instruktorica sam snowboarda, često ganjam planine i prirodu, blagi sam filmofil, nedavno sam naučila voljet kako spada i nekad nemam osjećaj za trenutak. More je toga, a pop koristim kad idem na ples.
U PR materijalu piše “Judette je alternativni pop rock bend iza čijeg se naziva krije osvježavajući i inovativni zvuk spreman za osvajanje glazbenih ljestvica . Pjesma “Voli me” spoj je odličnog vokala karizmatične Lee Radolfi, žestokih gitara i odlične ritam sekcije”. Fakat računate na top ljestvice, ili je gušt raditi ono što vam je ok, jer biti alternativom u Rvackoj i na domaćoj imitaciji scene zapravo ne znači nešto osobito idilično jer i vaša baza su zapravo vrlo čiste pop harme?
Lea Radolfi: Hm, misliš li na pop glazbu kao glazbu ili na popularnu glazbu? Tanka je granica između popa i rocka. Ne bježim od popa, zašto i bi? Na kraju svatko te strpa u svoje ladice, košarice, korpice. Nemam potrebu bit deklarirana rokerica sa crnim ispod očiju i kariranoj košulji. Ili ti se sviđa ili ne, ili razumiješ pjesmu ili ne, ako ju ne razumiješ neće ti se svidjet, to ne treba osuđivati. Ljudima je potrebno kategoriziranje. ‘Ko zna možda nam sljedeća stvar bude post punk. Vrlo sam nevina i naivna još uvijek u ovome svemu. Kritkika kritičara je nekad često presubjektivna. No,volim da me kritiziraju u muzičkom smislu, prvo mi malo teško padne pa profiltriram i onda napravim još bolje i udarim kontru. Možda sam nekad rock po vokalnim mudima… Ne bojim se zagrebat, do gore idem koliki mi je raspon glasa. Ne štedim se puno, pa makar ne mogla pričat pet dana. Tablete kalcija puno pomažu. Drago nam je ako završimo na bilo kojoj ljestvici, još jedan razlog za slavlje. Naravno da nam je gušt iako se moramo podsjećat zašto sviramo cijelo vrijeme. Ne padamo u depresiju radi scene, sve je moguće.
“Neki drugi gradovi” je još jedna stvar u eteru, ali “Voli me” mediji inercijom tek otkrivaju, pa će trajati još neko vrijeme. Planovi? Koja je ideja trajanja i perspektiva? Albumi, koncerti, turneje, koncentrični krugovi? Obzirom na malo zbivanja na sceni zapravo i nije teško biti drugačijim i originalnim.
Lea Radolfi: Na sceni ima puno zbivanja i dobrih bendova samo se za to ne zna. Druge morate pitate zašto smo im drukčiji, možda radi žene u bendu… Ne znam. Evo napisala sam scenarij za spot “Neki drugi gradovi”. Uskoro kreće snimanje “Ona bi trebala biti” putna za auto, za sanjare, za prijatelje. Dok se “Voli me” još malo kuha sa strane.Vožnja traje dok ima benzina. Koncerti kreću kroz dva mjeseca. Eto, oprostite nam na svemu, još smo na početku.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
