Lovely Quinces je na Trgu glagoljaša nastupala je praćena samo (posuđenom) akustarom, što, kako je i istaknula, stvarno dugo nije radila.
Prošlo je deset godina otkako je u studentskoj sobi u Zadru Dunja Ercegović odlučila postati Lovely Quinces i započela jednu od ljepših glazbenih priča novije hrvatske scene. U prvom desetljeću karijere tako je svirala po Europi i Americi, otvarala nastupe velikih svjetskih imena poput Giant Sand i Thurstona Moorea, sama s gitarom stala pred povorku takozvanog Hoda za život te svoj alter-ego pretvorila u svirački stvarno izniman bend.
U posljednje vrijeme silne panegirike dobiva i njezin drugi, po mišljenju potpisnika ovih redaka ipak nešto manje interesantan projekt Bad Daughter, zbog čega je koncert koji je u srijedu održala u sklopu krčkog Tramonto festivala po mnogočemu predstavljao povratak počecima, pravi pravcati ‘blast from the past’. Naime, na Trgu glagoljaša nastupala je praćena samo (posuđenom) akustarom, što, kako je i istaknula, stvarno dugo nije radila. To se, međutim, ni po čemu nije dalo zaključiti pošto je i svirački i vokalno, a i po pitanju komunikacije s publikom, bila riječ o zaista fenomenalnom nastupu.
Otvorila je serijom nešto laganijih pjesama poput folk-rock dragulja “Mr Lonely Boy” s debitantskog joj EP-ja “No Room For Us”, poslije čega je u cca osamdesetak minuta napravila presjek čitave joj karijere, uz nekoliko efektnih, povremeno i neočekivanih covera. Tako smo čuli ponajbolje joj stvari “Meet Me in Moscow” i “Wrong House”, sjetnu “Don’t Wake Him Up”, kao i ‘posljednje pozdrave’ onim pogrešnima u “Muffin Song” i “Pretty”.
Odmah je bilo jasno kako Dunji da nam priredi sjajnu glazbenu večer nije potrebno ništa osim gitare i vokala čije se snage ne bi posramile ni Chrissie Hynde, Margo Timmins ili Martha Wainwright kojoj je odala počast obradom bijesne “Bloody Mother Fucking Asshole”. Osim nje, na repertoaru se našla i “Lightning Bolt” Jakea Bugga, kao i nešto što ni u snovima nisam očekivao da ću čuti, mashup “Rock’n’Rolla” Led Zeppelina i klasika “Train Kept a Rollin'”, najsličnijeg verziji legendarnih Yardbirdsa, koji je izvela toliko silovito kao da se iza nje nalazi čitav bend. Između svega toga se vrlo simpatično i duhovito obraćala okupljenima pa smo uoči “Homesick” doznali zašto se ne voli vraćati u rodni Split (‘cijeli grad miriše kao friteza’), a ispričala nam je i kako je na koncert stigla zaboravivši ponijeti gitaru.
Za kraj moram spomenuti i da se ne sjećam kada je krčka publika nekog izvođača alternativnijeg predznaka dočekala i ispratila s toliko oduševljenja; svaka pjesma završavala je gromoglasnim pljeskom i ovacijama, što je Dunju ‘natjeralo’ da cijelu priču malo produži te nam odsvira još i “Second Hand Heart”.
Pozdrav do sljedeće Tramonto epizode u kojoj će glavnu ulogu igrati Ivan Ščapec i njegovi Seine.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
