Miki Solus: Imam tajni megaplan da postanem car k’o Tonči Huljić

Miki Solus se uz svoje akustično društvo primio gitare, udaraljki, syntha i počeo sipati riječotok zidajući pjesmaricu od čijeg se šlampavog šarma morate zapitati – koliko ovo daleko može ići? Mi smo se potrudili bolje ga upoznati…

Miki Solus (Foto: Tomislav Sporiš)

Hrvatske glazbene zvijezde ili marginalci su ili silno jako ozbiljne, predodređene, izabrane, sudbonosne, hiperemotivne da im weltschmertz curi kroz sve pore, a dupeta ponajviše, Ili su pak karikaturalni u svojim svim dimenzijama bavljenja glazbe ma kako možda i ne željeli biti smiješnima, a ne duhovitima. Kad je do zabave, tu stojimo prilično tanko, ako zabavom ne držite još uvijek sjajne bljeskove na LET 3 faze kada se perje mijenjalo jajima i brnjicama, čepovima, brčetnama i tako šire. Što je zabavno u glazbi traži odgovore daleko dalje od raznih ska punk brljavljenja ili obrada pjesama u tročetvrtinskim taktovima pa se taj postupak smatra smiješnim.

Tu negdje se na povojima stasanja novog akustičarskog vala domaće glazbene scene pojavljuje čupavi momak koji svoje internetski datirane audio zapise naziva albumima, a ono što potpisuje je „Muzika sumnjive kvalitete“ (2011.), „Bojim se muzičkih kritičara“ (2012.) te ovogodišnjih singlova „Mrtav je Johnny“ (2013., pjesme „Smrt je romantična“ (2013.). Momak nastupnog imena Miki Solus se uz svoje akustično društvo primio gitare, udaraljki, syntha i počeo sipati riječotok zidajući pjesmaricu od čijeg se šlampavog šarma morate zapitati – koliko ovo daleko može ići? I osim što melje slapove zabavnih gluposti razoružavajući trenuci su kad se usred izvođenja pjesama ekipa krene smijati i nastave svirku premda pogubljeni u ionako već lelujavom ritmu. No šarm i nonšalantna opuštenost kakvom spoji Johhnyja Ritchmana, Daniela Johnstona, Mancea, Rippera, pa i tog mrtvog Đonija kojeg zaziva, daje slutiti da nastavi li se ovoliko lucidno zajebavati ima itekakvih temelja na njemu zidati ono svježe vjetrenje dosadnog, učmalog i predvidljivog dijela scene.

Prerano bi ga bilo sloviti bilo kakvim mesijanskim epitetima, ali Miki Solus je jebeno zabavan lik. U Rvackoj. Eeeej jebote! Već pred tim mu treba dati pažnju. Ajmo unatrag.

Miki Solus (Foto: Tomislav Sporiš)

Šalje mi drug Ady iz Bosne neki dan link na tvoju stvar “Johnny je mrtav” pita što mislim o ovome. Preslušavao prije informativno da znam o čemu se radi, ali me mimoišlo. I sinoć krenem ajde baš slušati slušati Miki Soulsa (duševnog da, kako sam ga prvi puta krstio, dug skoro pa disleksiji). I pljas jebi ga, to je to. Nastavljam s Adyem prepisku koju će on zaključiti – ajde konačno netko tko će se najebat ovih zagrebačkih alter indie šiparica. Ta-daaaa. Aj reci jel’ mogao bolji uvod? Tko je Miki Solus iza imena Miki Solus, gdje je, što radi kad ne nastupa, odakle crpi svoje glazbene tekice i tekovine?

Miki Solus: Ja sam Miki Solus. Zajebancija s nadimkom potječe od mlađih dana kada sam pretjerano čitao Mikija Mausa pa me ekipa u vrtiću prozvala Miki. A prezime Solus uzeo sam od majke koja ima francuske korijene i rodbinu u Lyonu. Inače, zovem se Miroslav Kocijan i u slobodno vrijeme studiram na PMF-u i igram Playstation. Volim Tekken 3 i Crash Team Racing. Živim na Borongaju, haklam s ekipom šicu i hranim golubove.

Koje si muzikante usvajao prije nego ti se samom krenulo rimovat? Spočitavaju ti Becka jelte, akustika i blagi rep pristup, prva je lopta. Ali, proširi im vidike da ne bude pijan plota spika…

Miki Solus: Od Becka znam dvije pjesme: „Where is at“ i „Loser“. Volim jako Balaševića jer je jedini lik koji je postao car kao kantautor, tj. nije djelovao unutar nekog benda (Azra, Haustor, EKV-itd.). Đole je balkanska verzija Cavea, Dylana, Waitsa. Novi val je fazonska spika, tj. mogu se povući jake paralele između mnogih bendova dok je Đole sam sebi konkurencija, apsolutni mamojebač br.1. Također, volim jako Jacka Whitea. Frajer je jednostavan do boli i minimalist i divljak i i jebeno svira bubnjeve. Šarlo Akrobata mi je jako drag bend, a volim i Lily Allen.

Miki Solus (Foto: Tomislav Sporiš)

Nastupi uživo? Kažu svjedoci, to je nešto tipa javnih proba, nema tu odgovornosti, a zajebancija s publikom maltene bi na licu mjesta mogla rađati stvari da ti dovikuju stihove uz neku G D A dur/mol kombinaciju…

Miki Solus: Nastup uživo nije zajebancija. Onaj ‘ko zajebe notu kriv je i plaća cugu. Nedavno smo se potukli na stageu. Basist je umjesto F odsvirao Fis i napravio glupu facu. Rekao sam mu da se ispriča publici, a on mi je rekao da odjebem. Uzeo sam stalak od mikrofona i opalio ga po glavi pa mu je pukla arkada. Čovječe koji šok, krv lipti na sve strane, djevojke u prvim redovima vrište. Basist je završio na hitnoj s par šavova. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X