Miroslav Evačić: Sumnjam da će se world music kao globalni trend vratiti

Kad etničari počnu miksati mulj rijeke Drave s glibom pola bluesa, onda je vrijeme vidjeti jel’ iza svega stoji Miroslav Evačić.

Miroslav i Gordana Evačić (Foto: Facebook)

Prijatel. Neki dan kod tebe doma, danas na mreži. Reci mi kak’ se lik iz 20. stoljeća duboko ukorijenjen u korito rijeke Drave nosi uopće s tim svim internet načinima plasiranja svoje glazbene grabe i korijenja?

Miroslav Evačić: Teško! Al’ ide pomalo. Fejsbuk nemam (al’ ženica tu dela nekaj pomalo), internet stranica postoji (al’ nije apgrejdana skoro godinu dana), email je javan (al’ i to je danas zastarjelo). A imam i svoj YouTube kanal… i to HD! Pa to nije mala stvar. Retrospektiva zadnjih 10 godina. No, posjećenost je slaba.

Tvoja i ženina obiteljska glazbena manufaktura nekakav je prirodni nastavak ljubavi i privatluka. Osjeti se te neposrednosti na sceni. Traje to već godinama… Jel’ vremenom bude bolje ili ima zamki upadanja u rutinu i manirizam? Taj dio nikad nisam primIjetio na vašim zajedničkim live nastupima…

Miroslav Evačić: Rutina nas ne muči. Rutina ti se dešava kad je život monoton i ponavljaju ti se svaki dan isti ljudi, isti događaji, isti snovi… ali život bi nam definitivno bio puno jednostavniji da nas se sjete organizatori koncerata… tek tako: neposredno i rutinski.

Trenutno si na nekim diskografskim prekretnicama ako sam dobro skužio. I pitanja daljnjeg diskografiranja i pitanja koncertnog rada jer je za takav etno blues podosta slabo interesa koncertnih organizatora ili naprosto nema klubova koji bi taj đir smatrali cjelovečernjim i zabavnim. Meni naprosto nije jasno kako nema sluha na primorju uzeti jednu takvu autohtonu unplugged varijantu i dat joj mjesečnu gažu makar na terasi hotela da turiste upoznaje s autohtonim zvukom dijela ovog bogatog etno podneblja. Tim više jer su Vaši nastupi uvijek vrh veselice…

Miroslav Evačić: Meni ti to izgleda ovako: mala smo država, malo stanovnika. Imamo nekoliko većih gradova u kojima se nešto dešava. Ali i ta mala država podijeljena je na svoje (recimo) regije iliti rejone: Sjeverna Hrvatska (Podravina, Zagorje, Međimurje), Slavonija, Istra, Dalmacija, grad Zagreb, … Ono što se sluša (nazovimo to kvazi hitovima) u sjevernoj Hrvatskoj ne sluša se u Dalmaciji; ono što se sluša u Istri ne sluša se u Slavoniji. Vrijedi i obrnuto. A grad Zagreb je sam za sebe. Ta stvar iliti činjenica uvelike otežava glazbenicima kontinuirani rad. Pogotovo se to osjeća u domeni etno glazbe.

Što se dešavalo medijski s posljednjim “News blues”, meni uz debitantsku kompilaciju najdražim tvojim albumom? Nikako da se potrefi povratak onog medijskog interesa ma kako kvalitetno radio, u čemu je tajna?

Miroslav Evačić: Mislim da je previše autohton. Samim tim i lokalan. Bez obzira na konstantu Bluesa i gostovanje Johna Krutha. A vjerojatno mu fali i klapsko pjevanje. Tad bi sve išlo puno lakše. Zar ne?

Miroslav Evačić (Foto: H. Petrić)

Bio si izvođačem Croatia Recordsa kao velikog medijsko izdavačkog pogona i Scardone kao nešto manjeg. Koje su dobre i loše strane tog klasičnog izdavaštva u nas – po tvom iskustvu, u poredbi s onim što je značilo prije internet ekspanzije i 20. stoljeća?

Miroslav Evačić: Mislim da se zatvorio puni krug. Pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća pravdu su krojili singlovi i DJ-ovi radio postaja. Albumi su bili kolekcije singlova. Danas pravdu kroji YouTube i njegovi DJ-ovi. A to nisu DJ-ovi. I tu je kurtšlus. Glazba i kompletna umjetnost postaje javno dobro. A izdavačke kuće (bilo velike ili male) tu ne mogu učiniti baš puno.

Možeš li ti preživljavati kao samostalni mužikaš u situaciji kad nema dovoljno terenskog i koncertnog rada za tvoj autorski ili prearanžerski etno materijal? Što to konkretno znači odakle ti kapaju prihodi, je li to crkavica, fuš ili skromni Rvat more od toga preživljavati?

Miroslav Evačić: Pustiš Dragog Boga da ti vozi Bojna kola, pa se nešto dešava. Nikad te ne ostavi niti gladnog, niti žednog, niti nezadovoljnog. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X