Mostly Other People Do the Killing ‘Slippery Rock’ – džezeri, ubojice i provokatori

Početkom veljače objavljen je “Slippery Rock” već peti album njujorških provokatora i glazbenih ubojica, kvarteta Mostly Other People Do the Killing, osnovanog prije deset godina. Većina setliste predstavljena je tijekom jesenske turneje Europom u sklopu koje su nastupili i na 7. Zagreb Jazz Festivalu.

Mostly Other People Do the Killing 'Slippery Rock'

Kvartet je to trubača Petera Evansa i saksofonista Jona Irabagona, ali i Kevina Sheje koji je žuljeve kidao još na post-rock sceni, te kontrabasista i lidera Moppe Elliotta. Kao tehnički potkovaniji među kreativcima generacije, za novi album, inspirirali su se smooth jazzom, a bio li taj smjer ironičan ili ne, za ovu grupaciju koja je toliko očito sklona dačerskoj scenskoj burleski, očito ništa nije dovoljno profano.

Pitanje što je bilo prije – kokoš ili jaje? – i nas „obavezno“ opterećuje. Pa se tako ono isto što se tamo još od renesanse događa s ozbiljnom glazbom, od osamdesetih godina događa i s džezom. Iscrpivši u relativno kratkom roku svoje stilske etape, krug se zatvorio i ušli smo u razdoblje stilista, tako je to nekako formulirao Anthony Braxton, ograđujući se od generacije ‘mladih lavova’ koje je inaugurirao Wynton Marsalis.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=RBrIVfQ3nBg[/youtube]

Dakako, riječ je o odnosu tradicije i ‘novine’, a nije sporno da se u krajnje neortodoksnom, iako neuvijeno upućenom izrazu, skrivaju porcije pijeteta upućene starim majstorima. Dovoljno je okrenuti bilo koju radijsku ili televizijsku stanicu. Suočenje s ‘trešerajem’ masovne kulture i reciklaže u tandemu s ispraznošću antologiju će proglasiti rijetkim utočištem, a da istovremeno nikoga ne moramo proglasiti konzervativcem.

Bend je svojim spojem tradicionalnih tema i slobodnije improvizacije uspio zahvatiti najbolje i od klupske scene na kojoj ima status heroja, kao i od glavnih europskih festivala koji očito dobro prate Jubito snimke s ovih spomenutih. Drugi je sloj opet u vizualnom identitetu, jer je svaki cover aluzija na neki klasični džez album; doduše, ovaj zadnji više to nije. Otkačeni humor prisutan je i u konferansi na koncertima, jer skladbe benda Elliot proziva redom po malim gradićima u Pennsylvaniji, što je netko okrstio kao „konstantinovićevsku dijagnozu i kafkijansku medicinu“. U ovako kompletno zaokruženoj estetskoj dimenziji krajnje je nezahvalno nabrajati dijelove puzzlea jer to ni informiranijima ne bi olako pošlo za rukom. Dakle, ostaje skinuti ‘rukavice’ i predati se ubojitosti čiste forme.

Ocjena: 9/10

(Hot Cup Records, 2013.)

Vid Jeraj nedjeljom od 22:00 do 24:00 sati uređuje i vodi emisiju ‘Slušna obmana’ na Radiju 808.

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh