Godina čiji su velik dio mnogi proveli u izolaciji, lockdownu, na radu od kuće i u fotelji idealna je za gledanje serija. Kvalitetnog sadržaja srećom nije nedostajalo, a naš četveročlani žiri koji čine Jelena Svilar, Dijana Ćurković, Ivan Laić i Zoran Stajčić odabrao je svoje favorite.
20. The Great
Huluov ovogodišnji hit i jedna od najzabavnijih serija koje su se uopće pojavile ove sumorne godine, svakako je “The Great” (“Velika”), priča o dolasku Katarine Velike na ruski dvor i njenim ranim danima prilagodbe na ruski mentalitet i brak sa sumanutim Petrom III. Scenarij je nastao prema kazališnoj drami Tonyja McNamare, tekstu koji se subverzivno poigrava poviješću upisujući “The Great” u žanr alternativne povijesti, odnosno tek povremeno istinite priče, kako stoji u podnaslovu svake epizode, disclaimeru za neuke zapadnjake koji povijest uče iz televizijskih dramskih serija. Životu ove najvažnije i najdugovječnije ruske vladarice, koja je nakon što je pučem svrgnula raskalašenog muža Petra vladala 34 godine i reformirala i ojačala Rusko carstvo, pristupa se atipično zajebantski za takozvane kostimirane povijesne serije u kojima se uglavnom smrtnom ozbiljnošću pokušava evocirati neka epoha. Ovdje je sve jako karikirano, sve je prepuno bezumnog pretjerivanja na granici s dobrim ukusom, a ponekad i preko nje. I sve je u ovom sjajno balansiranom hibridu drame i farse začinjeno suludim i neodoljivim humorom.
19. Succession
HBO-ova satirična dramedija “Succession” nakon emitiranja prve sezone postala je jednim od aktualno najhvaljenijih televizijskih proizvoda. (Ne)zgode obitelji medijskog mogula Logana Roya i surova borba za prevlast i kontrolu njegovog carstva nastavlja se i u drugoj sezoni, a na radost obožavatelja potvrđeno je i snimanje trećeg poglavlja. Osim pohvala kritike, serija niže i brojne nagrade uključujući i Zlatni globus za najbolju televizijsku seriju, te Primetime Emmy Award za izvanrednu dramsku seriju. Brian Cox kao pater familias nagrađen je Zlatnim globusom za najboljeg glumca dok je Jeremy Strong za ulogu njegovog sina Kendalla odnio Emmy za najboljeg glavnog glumca u dramskoj seriji. (I.L.)
18. The New Pope
Svi koji ste gledali “The Young Pope”, prvo poglavlje visokostilizirane humoreske talijanskog oskarovca Paola Sorrentina, otprilike znate što vas može očekivati u njezinom nastavku “The New Pope” u kojem se glumačkoj postavi pridružuje i John Malkovich kao John Maddox, nasljednik prethodnog tajanstvenog pape Lennyja Belarda koji je tumačio Jude Law u jednom od najboljih izdanja svoje bogate karijere. Ako niste gledali prvu sezonu, ne oklijevajte, odbindžajte ih obje, jer riječ je o jedinstvenom televizijskom iskustvu, pravoj gozbi za osjetila i doista uvrnutoj seriji u koju se izrazito lako zaljubiti. (I.L.)
Kao što je prva priča “The Haunting of Hill House” bila dijelom utemeljena na romanima Shirley Jackson, tako i ova sezona zadržava narativnu strukturu prilagođene adaptacije, ali ovaj put su priče adaptirane vjernije književnim predlošcima, pa zato seriji nedostaje kohezija koja je postojala u prvoj sezoni, usredotočenoj na jednu obitelj i jednu centralnu tragediju. Druga sezona Hauntinga jest slabija, no i dalje je odlična zabava za ljubitelje horora, ali i nostalgičare za osamdesetima. Gotičke priče izmještene su s kraja 19. na kraj 20. stoljeća, što je izmjena koja se dobro poklopila, a ekipa zadužena za kostimografiju i šminku zaslužuje svaku pohvalu, jer je to, uz sitnije rekvizite, praktički jedini način kako se mogu predočiti osamdesete na lokaciji koja je dvorac i izgleda gotovo isto u 16. i 21. stoljeću. Priča se razvija polako, ali zahvaljujući genijalnim glumcima (svih generacija!) vrijedi čekanja da se popnemo uz uzbrdicu rollercoastera prije nego nas strmoglavi u svijet duhova stravičnih ljubavi. (D.Ć.)
16. Sex Education
Način na koji ova serija liječi probleme novomilenijske teen generacije po svim identitetskim točkama je progresivan, ljudski, iscjeljujuć i osnažujuć. Maštovitost zadataka kroz koje mora proći Ottis (Asa Butterfield) kako bi se kao seksualni terapeut među svojim vršnjacima penjao na društvenoj skali obuhvaća ogroman broj tema koje, iako možda ne znaju artikulirati, mladi itekako osjećaju. Dostupnost ogromne količine informacija i paralelan svijet nepremostivih zabrana umiksana je u radnju serije za mlade kakvu od “I to mi je neki život”, “Misfits” i “Skins” nije nitko snimio. Iako je “Sex Education” serija koja cilja generaciju koja je odrasla na Harryju Potteru i svima starijima od 16, dovoljno je višeslojna da će opustiti i zabaviti i puno šiti generacijski okvir koji će osim u izvrsnim interijerima i dobroj glazbi moći uživati u dubini, iskrenoj emociji i zabavi. (iz recenzije Željke Novosel)
15. The Crown
“The Crown”, jedna od najskupljih Netflixovih produkcija, suvereno u svom prepoznatljivom stilu nastavlja ispunjavati visoka očekivanja evociranja svima nam, htjeli – ne htjeli, i predobro poznate dekade kraljevske obitelji. Osamdesete su bile burne godine na Otoku, a obilježila ih je čelična stega Margaret Thatcher i njezini zategnuti odnosi s kraljicom, Falklandski rat, IRA i burni brak Charlesa i Diane u trokutu s Camilom. Sve je ovo faktografski prilično precizno prikazano, nažalost s nešto većim naglaskom na intimne odnose likova nego na socijalnu i političku priču Britanije toga doba. Socijalni kontekst ipak je nagovješten u briljantnoj, punkerskoj epizodi s otpuštenim radnikom Michaelom Faganom, čuvenim provalnikom u Buckinghamsku palaču koji se 1982. čak dvaput uspio uvući u palaču, a drugi put čak i u spavaću sobu Elizabete II, probudivši kraljicu da joj se potuži na situaciju s Tatchericinim bolnim rezovima. Kraljicu po prvi put vidimo u otvorenom neslaganju s nekim od svojih premijera, razočarana što je baš s prvom britanskom premijerkom (Gillian Anderson) u takvom razilaženju, no u tom zategnutom odnosu vidimo kako raste kao političarka koja više nije samo avatar na svetom braniku vjekovne tradicije. Ovo je posljednja sezona u kojoj je kraljicu igrala Olivia Colman, od sljedeće sezone u tu će ulogu ući Imelda Staunton. (J.S.)
14. Mrs. America
Miniserija koja u devet nastavaka prati konzervativnu aktivistkinju Phyllis Schlafly (tumači je izvanredna Cate Blanchett) u njezinim nastojanjima da u sedamdesetima spriječi izglasavnje tzv. “Amandmana jednakih prava” (ERA), te njezinu političku borbu sa suprotnim feminističkim taborom koji predvode Gloria Steinem (Rose Byrne), Betty Friedan (Tracey Ullman) i Bella Abzug (Margo Martindale). Serija je na 72. dodjeli Emmyja nominirana za čak deset nagrada od čega čak četiri glumačke, od kojih je Uzo Aduba svoju i potvrdila u kategoriji sporedne glumice za ulogu Shirley Chisholm, prve crne kandidatkinje za stranačku predsjedničku nominaciju u povijesti. (I.L.)
13. Homeland
Osam sezona čini se gotovo previše za svaku seriju, ali pustolovine bipolarne CIA-ove agentice Carrie Mathison (Claire Danes) i njezinog šefa Saula Berensona (Mandy Patinkin) ostale su aktualne, napete i zanimljive do izvrsnog finala 2020. unatoč manjem padu kvalitete u centralnim poglavljima. Showrunneri Howard Gordon i Alex Gansa preuzeli su tezu izraelske serije “Prisoners of War” preobrazivši je u jednu od najpopularnijih serija desetljeća. Spomenimo da se sad kad je “Homeland” konačno stavio točku na “i” prikazuje još jedna serija prema izraelskom predloški, “Your Honor” s Bryanom Cranstonom, a o njoj bi moglo biti više riječi na ovakvom popisu iduće godine.
12. Bojack Horseman
Početkom 2020. na veliku žalost obožavatelja, s emitiranjem je završila jedna od najboljih, ako ne i najbolja animirana serija svih vremena, “BoJack Horseman”, priča o naslovnom konju, ispranoj glumačkoj zvijezdi iz sitcoma iz devedesetih koja se nosi s depresijom, ovisnošću i emocionalnim problemima kroz šest sezona priče koja na trenutke može biti urnebesno smiješna, dirljiva i bolna, beskrajno otkačena ili mudra u promišljanjima apsurdne egzistencije iz perspektive mješavine ljudskih i životinjskih likova, koji su nam, iako nacrtani, nekako bliži od mnogih drugih od krvi i mesa koje gledamo ili nas svakodnevno okružuju. (I.L.)
11. Ozark
Jedna od rijetkih TV serija obiteljskog karaktera, ali i napetosti koja se može rezati škarama te suludih obrata koji se događaju brzinom hica iz pištolja. Iako se sudbina obitelji Byrde u raljama narko kartela prati u jednom dahu i dalje posebno volimo vidjeti u kadru Juliju Garner u ulozi Ruth Langmore, jer žešći karakter od njenog je teško za pronaći u svemiru televizijskih serija. (Z.S.)
10. The Boys
Druga sezona The Boys ulazi dublje u kapitalistički svijet superheroja, npr. herojske blockbustere, koje u ovoj seriji snimaju pravi superheroji, predvođeni Homelanderom, psihopatom kojeg volimo mrziti. Osim toga, druga sezona propituje pozadinu kastinga LGBT+ osoba općenito u holivudskim proizvodima, kao i namještene momente ženske emancipacije, koji su u zadnjoj epizodi suprotstavljeni jednoj od najboljih scena moderne televizije. Druga sezona je malo sporija od prve, ali satirizira religiju, moć mimova i korporacija, a likovi su dosljedni sami sebi i zato su njihove priče uvjerljive i realistične. (D.Ć.)
9. Better Things
Četvrta sezona jedne od najživotnijih serija na malim ekranima stavlja holivudsku glumicu i samohranu majku Sam Fox u sve izazovniji položaj; kćeri joj odrastaju i osim što se po novom mora gombati s festivalom hormona čak dviju tinejdžerica, propalom studenticom koja se vratila kući i podjetinjelom majkom, mora iznaći i način kako se nositi s vlastitim hormonalnim disbalansima i starenjem koje joj postaje smetnja i na privatnom i profesionalnom planu. Pokušava, osim toga, otpustiti i prošlost koja joj ne dopušta da nastavi sa svojim životom bez ogorčenja i da se vrati sebi. Možda ne postoji nijedna druga serija danas koja se ovako iskreno, šarmantno, toplo, optimistično i osnažujuće bavi ženom samom, njenim odnosima s drugim ženama, prijateljicama, kćerkama, majkama, koja zadire u neke ekskluzivno ženske probleme i strahove o kojima se rijetko progovara. Ovaj biser Pamele Adlon jedinstven je po tome što se ne opterećuje čvrstim narativnim strukturama, već čupka motive iz ljepote besmisla svakodnevice, prikazujući nam univerzalne situacije u kojima smo se i same nekad zatekle, ili se možemo u njima zamisliti. (J.S.)
8. La Casa De Papel
U vremenu prije Netflixa ono što proživljava najurnebesnija ekipa španjolskih pljačkaša stalo bi sve u jednu sezonu. No Netflix je od sequela napravio tri (a možda i četiri) sezone. Prva je bila bomba nakon koje je ubrzo morala krenuti i druga, valjda od straha TV kuće i produkcije od prave revolucije. U drugoj je izgubljen život jedne od omiljenih junakinja tako da su tek sad sve karte otvorene. Možda bi čak bilo bolje preporučiti onim rijetkima koji se još nisu navukli da pričekaju finale i potom sve odbindžaju u komadu, ali ipak preporučamo sada, ako dosad niste. Patite i vi, kad patimo i mi čekajući novu porciju. (Z.S.)
7. The Expanse
Teško je izdvojiti jednu stvar po kojoj se ova svemirska priča izdvaja, jer se vidi da je u njeno stvaranje uloženo enormno mnogo znanja i truda. I dok se sve više širi popis serija i filmova odgođenih zbog pandemije koronavirusa, “The Expanse” je i petu sezonu pustio ranije kako bi ju ljudi mogli gledati dok su u samoizolaciji. (D.Ć.)
6. Fargo
FX-ova kriminalistička antologija temeljena na hvaljenom filmu braće Coen iz 1996. u svakoj nas je svake sezone vodila u različito desetljeće u Minnesotu, u samo mjesto iz naslova ili njegovu bližu okolicu. U četvrtoj sezoni smo otišli najdalje u povijest, točnije pedesete godine prošlog stoljeća, te prvi put u udaljeniji, ali radnjom povezani Kansas City gdje pratimo rat dviju mafijaških obitelji koje predvode Loy Cannon (Chris Rock) i Josto Fadda (Jason Schwartzman). Postavi se priključuju i upečatljiva Jessie Buckley kao anđeo smrti, medicinska sestra Oraetta Mayflower, odlični Ben Whishaw kao “Rabbi” Milligan, a poznati glazbenik Andrew Bird debitira u ulozi pogrebnika Thurmana Smutnyja. Rezultat je jedna od najpamtljivijih sezona antologije koja još ni u jednom poglavlju nije razočarala. (I.L.)
5. I Know This Much Is True
Dugo se već, možda još tamo od kultne “The Wire”, HBO nije usudio producirati jednu ovako šokantno naturalističku seriju kao što je “I Know This Much is True” (“Istina o mom bratu”). Priča toliko prepuna čiste ljudske mizerije i trangeneracijskog užasa ne može biti pretjerano komercijalna u ovoj eri potjere za zabavom u eskapizmu, posebno u ovoj bizarnoj godini koja se čini poput dekade. No gledatelju koji nije u toj misiji pruža neočekivano filmofilsko iskustvo i gotovo katarzičan užitak proživljavanja tuđih jezivih ljudskih sudbina koje se narodski praznovjerno i fatalistički uvijek tretiraju kao rezultat nekog obiteljskog peha koji se događa bez razloga. Ova je priča demontirala takvo uvjerenje pokušavajući kroz dualnost jednojajčanih blizanaca (jednog naizgled mentalno zdravog i jednog paranoidnog shizofreničara) deducirati uzroke i prapočetke zla kojim se u priču uvodi obiteljska trauma. Ona se transgeneracijski prenosi s koljena na koljeno pa tako stiže i do njih dvojice kojima u početku, kao ni gledatelju, nije jasno zašto su toliki baksuzi i zašto je život baš toliko surov prema njima. Kroz šest sjajno režiranih epizoda jezive atmosfere polako se raspleće njihova obiteljska tragedija, američko povijesno nasljeđe, ali i surovost sustava u kojem ni zdrav ni bolestan pojedinac nemaju nikakve šanse. Braću je u ovoj psiho-socijalnom hororu maestralno odigrao poslovično fenomenalan Mark Ruffalo, koji je ovim ulogama svoje glumačko umijeće podigao na jedan posve novi nivo, a time dao i golem doprinos tome da se ova serija komotno može proglasiti remek-djelom. (J.S.)
Za pitanja koja “Vučji odgoj” postavlja odgovori su na suptilan način natuknuti od prve epizode, a ipak na samom kraju (u finalu naslovljenom “Početak” [The Beginning]) dovode u stanje šoka i subvertiraju očekivanja gledatelja tako da ih ostavljaju s pitanjima, a ne s osjećajem da su prevareni. Utemeljen je svijet kojem smo tek zagrebali povijest i predstavljeni su likovi koji nisu jednodimenzionalni čak ni kad su programirani da budu, a odnosi među njima mijenjaju se dinamikom istinske obitelji. I više nego dovoljno za prvu sezonu. Do druge, Sol vas blagoslovio! (D.Ć)
3. What We Do in the Shadows
Bizarni i komični vampirski trip na Staten Island kao da je krojen za dizanje raspoloženja u uvjetima lockdowna u kojem se našao cijeli svijet. Kratke i jezgrovite epizode prava su mala remek-djela televizijskog formata u obliku lažnog dokumentarca. Druga sezona također će iznjedriti i najopasnijeg lika na samom kraju, a vi pogodite tko je.
(Z.S.)
Ova “mini-serija lika” – u potpunosti je dana kroz vizuru protagonista, bijele kraljice. Ona se ne kreće po šahovskoj ploči, nego kroz radnju, i to u svim smjerovima, kroz sjećanja ili prekide naracije. Kao što je partija šaha bez kraljice savršena formula za poraz, tako bi i ova serija bila izgubljena da je manje fokurisarana na svoju kraljicu. Dodatno, kraljica je najslobodnija, ali i najopasnija šahovska figura, upravo onako kako je Beth istovremeno i protagonist i antagonist svoje priče. I baš kao što vrhunski šahisti znaju ishod partije nekoliko poteza prije nego do njega ustvari dođe, tako i mi možemo otprilike znati kako će završiti ova serija. Bethin gambit je u tom što zbog hedonizma, da bi stekla prividnu kontrolu nad svojim životom, žrtvi izlaže svoju šahovsku karijeru, a samo ako shvati da je sama sebi najveći neprijatelj, može uistinu pobijediti, nevezano za stanje na ploči. (D.Ć.)
1. Better Call Saul
Serija predivne napetosti, majstorske kamere, dijaloga i situacija u svojoj novoj sezoni još više je ubrzala prema klimaksu. Njen najveći čarobni trik je da kao gledatelj stalno očekujete instant metamorfozu Jimmyja McGilla u Saula Goodmana, a ona traje sa svakom novom nemogućom situacijom u kojoj se zatekne famozni Bob Odenkirk u glavnoj ulozi. U ovoj sezoni najdalje što se moglo naslutiti. A također u istoj napetosti pratite i sudbinu Kim Wexler koju tumači također fantastična Rhea Seehorn. (Z.S.)